ARHIVSKI VJESNIK 30. (ZAGREB, 1988.)
Strana - 55
Mato Grabar, Ostavština obitelji Jelačić. Arhivski vjesnik, 31/1987. str. 53—75. Josip Jelačić je rođen 16. listopada 1801. godine u Petrovaradinu. Završio je vojne škole u Terezianumu. Kao poručnik upućen je 1819. godine u dragunsku regimentu svog praujaka Martina Kneževića. 7 Zbog bolesti se povukao iz službe i živio na imanju u Kurilovcu. 8 Godine 1826. ponovo se vraća u službu u Galiciju gdje je ostao do 1830. godine. Uplivom ondašnjeg potpredsjednika Ratnog vijeća u Beču baruna Radoševića unaprijeđen je za podkapetana (Kapetanlieutenant) u ogulinskoj pukovniji. Početkom 1837. godine unaprijeđen je na čin majora i ađutant je guverneru Lilienbergu Wetteru u Dalmaciji. Imenovan je pukovnikom glinske regimente 1841. godine na kojem je položaju pokazao znatne administratorske sposobnosti. Godine 1845. pošao je u Bosnu sa osam svojih satnija i kod Podzvizda pobijedio Turke. Burna 1848. u cijeloj Evropi imala je svoj odjek i na prilike u Hrvatskoj. Na ispražnjeno mjesto bana nekolicina uglednih ljudi je ishodila kod dvora imenovanje Josipa Jelačića. Dva dana kasnije tj. 25. ožujka 1848. izabrala ga je na prijedlog Ljudevita Gaja i »Narodna skupština«. Kralj Ferdinand je potvrdio ovaj izbor i ujedno ga imenovao tajnim savjetnikom, generalom, komandantom obiju banskih regimenti, podmaršalom i vrhovnim zapovjednikom vojske u Hrvatskoj i Vojnoj Krajini. 9 Njegov izbor za bana, kao i ukidanje feudalnih odnosa sa svim posljedicama u političkom i ekonomskom pogledu, odražavali su zahtjeve mladog građanstva za političkom i upravnom samostalnošću. U tom su pravcu zajednički nastupali i ban i Sabor, pa dolazi do uvođenja narodnog jezika u sve urede i škole, reformiranje upravnih i sudskih oblasti, te uređenje hrvatskog Sabora na osnovu narodnih predstavnika. Hrvatski je Sabor odredio državno-pravni odnos prema Austriji i Ugarskoj, imajući u vidu buduće uređenje monarhije kao federacije s vladama u pojedinim dijelovima monarhije koje bi objedinjavale ličnost cara, parlament i vladu u Beču. Kada je 1848. godine ban prekinuo vezu s ugarskom vladom, imenovao je Bansko vijeće koje je preuzelo zadaće samostalne vlade. Spašavanje monarhije u nadi da će se ona pretvoriti u savez ravnopravnih naroda, odvelo je bana Jelačića u borbu s Mađarima, no »prelaženje oktroiranog ustava preko hrvatske autonomije obezvrijedilo je Jelačićev rat protiv Mađara«. 10 Potom se ban Josip povukao na svoje dobro u Nove dvore, gdje se god. 1854. oženio barunicom Sofijom Stockhau. Umro je 26. svibnja 1859. godine. 7 Rođen je u Senju 1708. god. te se kao general povukao u mirovinu 1781. god. i umro u Gračacu. 8 U to vrijeme je ispjevao zbirku pjesama. Prijevod pjesama priredio je D. Demeter, HAZ, Ostavština obitelji Jelačić, signatura dok. 7/26. 9 Diploma cara Ferdinanda od 23. 3. 1848. HAZ, Ostavština obitelji Jelačić, signatura dok. 6/4. 10 Gross Mirjana, Počeci moderne Hrvatske, Zagreb 1984, str. 64—65. 55
