ARHIVSKI VJESNIK 30. (ZAGREB, 1988.)
Strana - 21
Josipa Paver — Petar Strčić, Značaj osnivanja KPH/SKH i njezina građa. Arhivski vjesnik, str. 15—27. Zagrebu te nalaže da se te knjižice, čim im se uđe u trag, konfisciraju. Ovdje su spomenute samo neke od brojnih brošura, što su ponekad štampane u Zagrebu ili najčešće u inozemstvu te ubacivane u zemlju, a koje su sadržavale direktive za dalji rad. U to vrijeme partijsko se rukovodstvo još uvijek nalazilo izvan zemlje, pa njegove direktive često dolaze sa zakašnjenjem, a uz to su katkad neprimjenjive na situaciju u zemlji. Tražeći mogućnost djelovanja u teškim uvjetima monarhofašističke diktature, članstvo još prije nego što je o tome stigla direktiva ulazi u reformističke sindikate u URSSSJ i ORS, potiskujući socijaldemokratsko vodstvo i preuzimajući postepeno te sindikate u svoje ruke. U toku 1933. i 1934. njihov položaj u tim sindikatima već je znatno ojačan. Najjači utjecaj u URSS-ovim sindikatima imali su komunisti upravo u tadašnjoj Hrvatskoj, dok su u Dalmaciji pretežno ulazili u ORS. Uz rad u sindikatima, gdje su imali najviše uspjeha, komunisti u skladu s odlukama Splitskog plenuma CP KPJ iz lipnja 1935. intenzivnije djeluju i među pristašama opozicionih stranaka, osobito među članstvom HSS-a, te su u pojedinim mjesnim organizacijama HSS-a imali znatnog uspjeha. Međutim, za razliku od članstva HSS-a, njegovo vodstvo odbijalo je svaku suradnju s komunistima. Neposredno nakon VII kongresa Kominterne 1935. počinje i široka akcija za organiziranje Jedinstvene radničke partije, koja je trebala okupiti sve struje i grupe u radničkom pokretu i tako postati inicijator za okupljanje svih demokratskih i antifašističkih snaga u zemlji u Narodni font slobode. U proglasu koji je usvojen na konferenciji ljevičara u radničkom pokretu rujna 1935. god. utvrđeni su osnovni zadaci Jedinstvene radničke partije: borba za kolektivne ugovore, socijalno osiguranje, pomoć nezaposlenima, borba za amnestiju političkih zatvorenika, za ostvarenje građanskih prava, za uništenje hegemonije i nacionalne nejednakosti, borba protiv fašističkih izazivača rata, a za stvaranje saveza radničke klase, radnog seljaštva i potlačenih naroda. Vlasti su, dakako, zabranile raspačavanje toga proglasa. Na osnivanju Jedinstvene radničke partije radili su brojni inicijativni odbori. U Zagrebu je osnovan Glavni inicijativni odbor, kojim je rukovodio Božidar Adžija, istaknuti predstavnik lijeve inteligencije, koji je upravo u to vrijeme napustio redove lijeve socijaldemokracije i priključio se komunistima. Zbog svoje djelatnosti u Glavnom inicijativnom odboru i zbog suradnje u partijskoj štampi, osobito onoj koja je izlazila na liniji Narodne fronte, više je puta bio hapšen. U arhivskoj su građi sačuvani zapisnici s policijskih saslušanja Adžije i dokumenti sa sudskih procesa protiv njega i njegovih suradnika. U sačuvanoj građi nalaze se i brojni dokumenti koji govore o pokušajima komunista da zajedno s HSS-om i socijaldemokratima istupe na petomajskim izborima, ali su oni odlučno odbili tu suradnju. Vodstvo HSS-a odbilo je i prijedlog Pokrajinskog komiteta KPJ za Hrvatsku i Mjesnog komiteta KPJ u Zagrebu da nakon petomajskih izbora organiziraju zajedničke 21
