ARHIVSKI VJESNIK 30. (ZAGREB, 1988.)

Strana - 18

Josipa Paver — Petar Strčić, Značaj osnivanja KPH/SKH i njezina građa. Arhivsku vjesnik, str. 15—27. _J i vaspitavanje nacionalnih kadrova«, a potrebno je bilo stvoriti i više centara koji će se skladno upotpunjavati; naime, pokazalo se »da je nemoguće uspješno rukovoditi iz jednog centra« i da je potrebno da rukovodstva u pojedinim krajevima budu što samostalnija, što je također isticao Tito u vezi s osnivanjem KPH i KPS. I upravo se već u tome vidi ona čuvena Titova maksima o osloncu na vlastite snage, na vlastitu pamet, bez utjecaja jednoga centra koji može negativno djelovati na razvoj prilika, pored ostalog, već i zato jer se nalazi u inozemstvu, pod utjecajem stranaca, kao što se to stvarno i dogodilo nekim drugim partijama pod presudnim utjecajem iz Kominternina i Staljinova centra u Moskvi. Ubrzo nakon dolaska Tita na čelo Partije — što se zbilo gotovo istovremeno s osnivanjem KPH — oslonac na vlastite snage i znanje pridonio je naglom jačanju radničkog pokreta pod rukvodstvom KPJ, a istovremeno i pojavi zabrinutosti kod vladajućih struktura koje, jasno, prate zbivanja, ali ne mogu odmah dokučiti otkuda ta velika promjena. A situacija se vidljivo izmijenila — to se npr., vidi već i iz činjenice da policija zna za sve opsežniju partijsku djelatnost i u Hrvatskoj, ali rezultati represije nisu adekvatni uloženom trudu same policije, niti se ilegalci tako lako otkrivaju, hapse i osuđuju kao ranije. Danas se dovoljno zna o onom čuvenom Anindolu kod Samobora, 0 nizu faktografskih podataka, o onom datumu — 1. i 2. kolovoza 1937. godine, o tome da je Tito osobno sudjelovao u historijskom činu osnivanja KPH, o tome da je održao i referat i proglas s osnivačkog kongresa, da je vodio računa da i u tim ilegalnim uvjetima rada bude preko predstavnika zastupljeno što više krajeva Hrvatske, o tome da je Titov proglas objavljen u »Proleteru«. Zna se i o tome da je u saopćenju u tome listu u listopadu 1937. pored ostalog, istaknuto kako osnivanje KPH »treba da dade nov podstrek hrvatskim komunistima, da učine snažan preokret u pravcu zbliženja sa širokim masama hrvatskog naroda, sa kime su oni krvno vezani. To zbliženje može se ostvariti samo tako ako hrvatski komunisti budu posvetili sve svoje sile 1 sposobnosti u interesu i na dobrobit svoga naroda«; naglašeno je i to da će se KPH boriti »protiv raspirivanja šovinizma, a za bratski sporazum sviju naroda Jugoslavije«, te da će »voditi najodlučniju borbu za mir, a protiv fašističkih potpaljivača rata, koji danas naročito ugrožavaju male narode«, kako stoji u uvodniku »Proletera« br. 11 od oktobra 1937, u članku pod naslovom: »Živjela Komunistička stranka Hrvatske!« Značajno je i to da je u Titovu proglasu bila zabilježena i mukotrpna sudbina Istre, koja je tada već više od decenije i pol čamila u fašističkom sužanjstvu Italije. Presudna je bila uloga Josipa Broza Tita u organizaciji i radu, te uspješnoj realizaciji osnivanja KPH. Zapravo, baš taj veliki i odgovorni posao bio je osnova njegova cjelokupnog rada u razdoblju od više tjedana — od prvih dana lipnja pa do polovice kolovoza; bio je to 18