ARHIVSKI VJESNIK 30. (ZAGREB, 1988.)

Strana - 169

Recenzije i prikazi. Arhivski vjesnik, 31/1987. str. 163—174. ISTARSKA POVIJEST U RADOVIMA LUJE MARGETICA Istarska povijest zauzima značajno mjesto u plodnom opusu Luje Margetića, redovnog profesora i šefa katedre pravnopovijesnih znanosti Pravnog fakulteta u Rijeci, te izvanrednog člana JAZU. Značajka je njegovih radova o Istri — u prvom redu — to što je u svakome od njih na osnovi temeljite analize vrela i diskusije s drukčijim stajalištima iznio nove znanstvene prijedloge. Radovi o Istri L. Margetića mogu se podijeliti u četiri skupine. A. ANTIČKA ISTRA. Već u svome prvome radu o antičkoj Istri »II ius Italicum délie comunità liburniche« (Plin. Nat. hist. III, 21, 139), Živa Antika 27, Skoplje 1977, str. 401—409, Margetić analizira problem sadržaja tzv. ius Italicum nekih liburnijskih općina, kojeg spominje poznati antički pisac Plinije Stariji. Margetić upozorava na to da se u našoj literaturi pogrešno tumači sadržaj ius Italicum — to je, navodno, samo jedna od faza razvoja gradskih općina za vrijeme Rimskog Carstva. Međutim, ius Italicum je najviši stadij u razvoju nekoga grada. Tim privilegijem, kojeg je u Rimskom Carstvu postiglo samo 35 najvećih i najvažnijih gradova (npr. današnji Köln, Lyon, Beirut, kasnije i ondašnji Konstantinopol) priznaje se oslobađanje od poreza, a na zemljama na teritoriju takve gradske općine bilo je moguće stjecati najvišu vrst rimskog vlasništva, tzv. dominium e iure Quiritium. Čak ni lader (Zadar) ni Salona nisu uspjeli postići ius Italicum. Iz toga Margetić zaključuje da je ius Italicum liburnijskih općina — i to upravo onih manje važnih (npr. Flanona, Plomin) — morao značiti nešto drugo. Taj specifični liburnski ius Italicum, kojeg uostalom spominje samo Plinije, sastojao se samo od nekih manjih povlastica. Margetićevo mišljenje slično je donekle mišljenju Mommsena, koji je već odavno predlagao specifični sadržaj liburnskoga ius Italicum, ali je u svom shvaćanju ostao osamljen. U radu »Plinio e le comunità della Liburnia«, Atti Centro di ricerche storiche (dalje Atti IX), Rovinj 1978—1979, str. 301—358, Margetić raspravlja 0 velikom broju problema koji se odnose ne samo na liburnske gradske općine nego i na cjelokupno Rimsko Carstvo. Od velikoga broja analiziranih problema svakako je najinteresantnija i za nas najvažnija spoznaja do koje je došao Margetić u diskusiji s Alföldijevim shvaćanjem, inače do sada vlada jućim u znanosti, naime, da je romanizacija naših krajeva u prvim stoljećima Rimskog Carstva bila daleko polaganija nego što se to do sada mislilo. Nerimsko, domorodačko stanovništvo ostalo je iz raznih razloga vjerno svojem jeziku i svojoj kulturi i tek od IV st. romanizacija naglo prodire. Posebno važno mjesto u Margetićevim antičkim studijama što se odnose na Istru ima rad »Accenni ai confini augustei del territorio tergestino«, Atti X, 1979—1980, str. 75—101. U tom članku Margetić pobija dosadašnje teze o antičkim i ranosrednjovjekovnim granicama tršćanskog područja (Kandier, Benussi, Kos, Degrassi, Sticotti). Pri tome analizira povlasticu koju je Tergeste (Trst) dobio još od Augusta, a po kojoj je područje Karna 1 Katala (po Margetiću oba su se »naroda« nalazila sjeverno od Trsta) atribuirano Trstu te, dakle, nije pripojeno tršćanskom području, nego su, uz ostalo, tršćanski funkcionari dobili samo izvjesna prava jurisdikcije nad tim »narodima«. Naprotiv, područje oko Aegide (Kopar) potpuno je sjedinjeno s tršćanskim područjem (tzv. contributio). Područje oko današnjih Buja i Novigrada također nije bilo priključeno Trstu, ali se čini da je bilo atribuirano. 169