ARHIVSKI VJESNIK 30. (ZAGREB, 1987.)
Strana - 79
Vjekoslav Majcen, Filmski fond škole narodnog zdravlja »Andrija štampar« u Kinoteci Hrvat- ske. Arhivski vjesnik, 30/1987. str, 71—88. rodnog zdravlja. Uz svoje veliko iskustvo mnogo toga je i samostalno snimio, a da to nigdje nije posebno isticao. U snimanju igranih filmova bili su angažirani i zagrebački kazališni glumci. Među njima: Krunoslava Erbić-Frlić, Mato Grković, Jelena Lu katela, Predrag Milanov, Zvonko Tkalec, Jozo Matković, Micika Žličar, Branko Tepavac, Desa Makušinska, Vera Simić i članice baleta: Zora Marković, Zlata Lanović i dr. Kao glumci-amateri iskušali su se i poneki službenici Škole, a svoj glumački debut imao je u ovim filmovima i Branko Marjanović, sin Milana Marjanovića i kasnije jedan od naših najboljih dokumentarista. U ovome razdoblju (1929—1939) snimljen je pretežan broj filmova Škole narodnog zdravlja. Uz zdravstveno-edukativne i dokumentarne filmove Škola je, prateći značajne događaje, snimala i filmske reportaže, kao što je rad seljačkih sveučilišta, pogrebe Radića i Basaričeka, pogreb Matka Laginje, početak gradnje Novinarskog doma u Zagrebu i dr. Najplodnija je bila 1929, kada je snimljeno ravno 30 filmova. 23 Kasnije se Škola susreće sa sve većim materijalnim poteškoćama pa taj broj opada. I igrani i dokumentarni filmovi izrađivani su u desetak i više kopija. Često je rađeno i nekoliko verzija istog filma (za grad i selo), filmovi su iz godine u godinu dopunjavani novim snimcima ili zamjenjivanjem istrošenih ili neadekvatnih kadrova. U stvari, neprekidnim snimanjem stvorena je velika filmoteka filmskog materijala, pa se je često pretraživanjem mnogo ranije snimljenog materijala montirao film koji je bio potreban u određenom trenutku. 24 Posebno je takav način rada bio prisutan nakon donošenja zakona o filmu (1930. g.), prema kojem su kinematografi obvezatno morali prikazivati određen broj domaćih filmova. Tada je Škola narodnog zdravlja, (iako bez odobrenja Državne filmske centrale), lakše plasirala svoje filmove, pa je iz snimljenog materijala montirano oko 50-tak kratkih dokumentarnih filmova koji su kao predigre prikazivani u kinematografima. To danas stvara posebne teškoće prilikom sređivanja filmskog materijala jer se čitavi dijelovi pojedinog filma ponavljaju u drugom filmu ili se zajedno pojavljuju snimci snimljeni u dosta velikom vremenskom rasponu. Kopije filmova izrađivane su za naručioce iz različitih krajeva Jugoslavije. Prema dokumentaciji Škole, filmovi su samo u 1934. g. u svome radu koristili Higijenski zavodi i druge institucije u Skopju, Novom Sadu, Cetinju, Splitu, Nišu, B. Luci, Sušaku, Ljubljani, Sarajevu, Varaždinu. Radi korištenja filmova u različitim krajevima Jugoslavije, u Školi narodnog zdravlja izrađivale su se posebne kopije filmova s tekstovima prevedenim na ekavicu, pisanih ćirilicom, ili prevedeni na slovenski 23 Filmovi izrađeni u foto-filmskom laboratoriju Škole narodnog zdravlja u Zagrebu 1929. godine (Dokumentacija Škole narodnog zdravlja) 24 Tekst u filmu »Film u borbi protiv bolesti«, snimljen 1934. god. i prikazan na Međunarodnom kongresu za edukativni film u Rimu. 79
