ARHIVSKI VJESNIK 30. (ZAGREB, 1987.)

Strana - 72

Vjekoslav Majcen, Filmski fond škole narodnog zdravlja »Andrija štampar« u Kinoteci Hrvatske. Arhivski vjesnik, 30/1987. str. 71—88. Njegovom zaslugom je 1924. u Zagrebu osnovan Institut za socijalnu medicinu koji je učinio prve korake u korištenju filma za potrebe zdravstvenog prosvjećivanja, a 1927. osnovan je Higijenski zavod sa Školom narodnog zdravlja, gdje se taj rad razvio u originalnu filmsku produkciju. Istovremeno, sredstvima Rockfellerove fundacije osigurani su potrebni materijalni uvjeti koji su omogućili razvoj široke djelatnosti na području zdravstvenog prosvjećivanja i podizanja zdravstvenog standarda, posebno u seoskim sredinama. Andrija Štampar se zalagao od početka rada ovih ustanova da se u zdravstvenom prosvjećivanju koriste audiovizuelna sredstva, među kojima je najviše cijenio film kao onaj magični medij koji može pobuditi najveći interes i najsugestivnije djelovati na gledatelje iz različitih sociokulturnih sredina. To svoje uvjerenje ostvarivao je i u svome vlastitom praktičnom djelovanju, pa je u mnogobrojnim predavanjima održanim diljem svijeta gotovo redovito koristio i film ili, kako M. J. Batut, pišući o njegovim predavanjima, kaže u njima se služio »... živim scenama, pozorišnim predstavama i filmovima iz domaćeg života, građenim u naročitim radionicama za dijapozitive i filmove u Ministarstvu narodnog zdravlja«.

1 Takvim odnosom prema filmu Andrija Štampar je u praksi provodio onu ideju o odgojnoj i obrazovnoj snazi filma koja je u nas prisutna još od Isidora Kršnjavog. U svijetu je takvo razmišljanje dovelo do toga da se pred I svjetski rat (a naročito snažno nakon njega), u nizu evropskih zemalja i u SAD, razvila pored filmske industrije snova i snažna industrija tzv. kulturnog, edukativnog ili namjenskog filma (Pathe u Francuskoj, UFA u Njemačkoj). Kod nas je ova orijentacija omogućila izvanredno plodnu filmsku djelatnost koja je u okviru Škole narodnog zdravlja razvijana više od dva desetljeća. Kroz to vrijeme u foto-filmskom laboratoriju Škole narodnog zdravlja snimljeno je i obrađeno preko 100 originalnih igranih i dokumentarnih filmova koje je do 1940. godine gledalo oko 25.000.000 ljudi.

2 Pri tome treba reći da je, održavanje filmskih projekcija u najudaljenijim mjestima, Škola izvršila i prvu kinofikaciju našeg sela, te je bio velik broj ljudi koji su svoj prvi doživljaj pokretnih slika ostvarili zahvaljujući prijenosnom »kinoxu« Škole narodnog zdravlja. Osim u domeni razvoja specifičnog zdravstveno-edukativnog filma i širenja osnovne filmske kulture u najširim slojevima stanovništva, Škola narodnog zdravlja dala je svojom filmskom proizvodnjom i značajan doprinos razvoju filmskog izraza i filmske tehnike u nas. Čitava proizvodnja zdravstveno edukativnog filma zasnivala se pretežno na snimanju kratkog igranog filma. Prvo su to bili filmovi snim1 Zdravstvene novine 7, Zagreb, 1. rujna 1958, str. 99. 2 A. Gerasimov, Foto-filmski laboratorij škole narodnog zdravlja »Andrija Štampar«, Zdravstvene novine 9—10, Zagreb 1961, str. 106. 72