ARHIVSKI VJESNIK 30. (ZAGREB, 1987.)
Strana - 67
Dunja Rihtman-Auguštin, Bernard Stulli o životu naroda. Arhivski vjesnik, 30/1987. str. 65—69. mografska, ali i kulturna i etnička kretanja, jednom riječju na sve ono što iz velikoga svijeta i njegove strukture moći utječe i upravlja životom običnoga puka, čemu se taj puk i opire i prilagođava. Baš to opiranje i prilagodba nerijetko rezultiraju onim što nazivamo 'narodnom kulturom'. Teško je točno utvrditi odakle poticaj referatu 'Gospodarsko-društvene i političke prilike u Cetinskoj krajini sredinom 18. stoljeća'. Je li Stulli potaknuo Maju ili Maja Stullija pa su formulirali prijedlog za obilježavanje i suvremenu valorizaciju Ivana, Lovrića, tog nesretnog mladića (kao da već s njim počinje sudbina sušičavih hrvatskih intelektualaca) kojeg je, uza sve Krležine napore, još uvijek pratilo izvjesno osporavanje. Bilo kako bilo, kulturno društvo 'Cetinjanin' i Skupština općine Sinj u suradnji sa Sveučilištem u Splitu, Zavodom za istraživanje folklora i Arhivom Hrvatske organizirali su znanstveni skup 'Ivan Lovrić i njegovo doba' na kojem je Stullijev referat bio jedan od središnjih. U tom referatu on nije prikazao samo prilike i život naroda Cetinske krajine u Lovrićevo doba, sve na temelju arhivske građe, nego ih je uspoređivao s Lovrićevim opisima i tvrdnjama, da bi na kraju dao meritornu suvremenu ocjenu Ivana Lovrića i značenja njegova djela. 'Istarsko okružje' jedina je od Stullijevih rasprava, o kojima ovdje govorim, koja nije nastala u suradnji sa Zavodom za istraživanje folklora. Podsjetit ću, ipak, da je jedna od prvih akcija u pedesetim godinama osnovanog Instituta za narodnu umjetnost, bilo baš istraživanje istarskoga folklora. A već se pomalo bliži vrijeme kad sve više pomišljamo na ponovni istraživački posjet Istri ... Stullijeva metodologija, na koju želim upozoriti, ne dolazi do izražaja samo u ovim nego i u njegovim brojnim drugim raspravama, bilo kad je riječ o Mljetu, Lastovu i drugim otocima ili o ekonom s ko-društvenim odnosima u Dalmaciji i Istri. Zašto smo željeli da u našim monografskim istraživanjima folklora i narodnog života, ili ličnosti koje su o tome u prošlosti pisale, imamo priloge povjesničara? Pitanje povijesti i povijesnog pristupa oduvijek zapljuskuje etnologiju. Etnologija je zapravo i nastala na poticaj historičara, i to onih koji su na prijelazu iz osamnaestoga u devetnaesto stoljeće počeli afirmirati 'narod' ili 'prosti puk' kao povijesni subjekt. Suvremeni engleski povjesničar, stručnjak za povijest 'narodne kulture' Peter Burke upozorava na historičare poput Geijera i Palackog koji pišu povijest švedskog odnosno češkog NARODA, za razliku od dotadašnje historijske literature o herojima (Burke 1981). Među njima je i Michelet koji će snažno utjecati na Antu Radića, pisca 'Osnove za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu'. Kao što to obično biva, istraživačke ideje podosta se mijenjaju na putu od osnivača tih ideja do njihovih nasljedovatelja. Michelet se za67