ARHIVSKI VJESNIK 30. (ZAGREB, 1987.)

Strana - 171

Vijesti, Arhivski vjesrtik, 30/1987. str. 167—180. nih i drugih pojmova koji stoje u vezi s grbovima i znanošću o njima u jednu uravnoteženu cjelinu. Ovim je zahtjevima uspješno udovoljio istočnonjemački sastavljač Gert Oswald sudeći po činjenici da mu je djelo objavljeno istovremeno kod dva bibliografska instituta u oba dijela Njemačke — Leipzigu i Mannheimu. Na prvih 10 uvodnih stranica prikazan je sažeto i vrlo informativno razvojni put heraldičke znanosti od njenih početaka do danas. Raspravlja se, pored, ostaloga, o etimologiji riječi »Wappenkunde«. Za heraldiku, koja je uvijek bila podvrgnuta umjetničkim stilovima određene epohe, autor prihvaća slikovitu karakteristiku iz prošlog stoljeća: »Heraldika je gramatika

... srednjovjekovnog slikovnog govora i slikovnog pisma«. Oswald ističe da je heraldika samostalan produkt evropske kulture srednjega vijeka, ali ne zaboravlja da je postojala već i u starom Japanu. Leksikon donosi pojedine heraldičke figure s naznakom u čijim se grbovima one javljaju, termine u vezi s izradom i ornamentikom grbova, prijevode latinskih, francuskih i engleskih gesla, biografske bilješke o zaslužnim heraldičarima, podatke o heraldičkim društvima i njihovim glasilima, tumačenja francuskih heraldičkih pojmova, kratke bilješke o svecima i njihovoj prisutnosti u grbovima, osvrte na pojedine nacionalne heraldike, tumačenja simbola itd. Brojne su upute na stručnu literaturu. Znatna većina od oko 900 manjih i većih ilustracija je višebojna. Prevladavaju grbovi gradova i zemalja, rjeđe obitelji te nekih suvremenih država, ima shema podjela grba na polja, tabela šrafure boja, brojne vrste kruna, križeva, kaciga i slično. Na str. 381. je istarski grb, a na str. 425. grb cara Stefana Nemanjića (1457—1471). Unutarnjom grafičkom dispozicijom Oswaldov leksikon doseže visoki estetski domet. Osobni i mjestovni registar zauzima 18 stranica. Posebna vrijednost ove knjige je široko obuhvaćanje njemačke heraldičke terminologije. (ANDREJ ČEBOTAREV). IZDANJA ARHIVA VOJVODINE OD 1954—1986. Među značajnim izdavačkim kućama Jugoslavije u oblasti povijesti i pomoćnih historijskih znanosti nalazi se Arhiv Vojvodine. Ta najviša, matična institucija u SAP Vojvodini u oblasti zaštite građe osnovana je još 1926, ali se intenzivnije s izdavaštvom pozabavila u poslijeratnom periodu, točnije rečeno od 1954. god. dalje, i to samostalno ili u okviru Zajednice arhiva Vojvodine. Ta obimna knjižna produkcija — ukupno ima šezdeset i šest naslova — može se podijeliti u nekoliko grupa: u priloge za političku, kulturnu i privrednu povijest, u građu za povijest naroda i narodnosti Vojvodine, u informativna sredstva o arhivskoj građi u arhivima Vojvodine, itd. Zapravo, Arhiv Vojvodine i Zajednica arhiva Vojvodine edirao je ili objavljuje izdanja u nekoliko serija. Jedan je od njih bio »Zbornik državnih arhiva Vojvodine«, koji je izlazio 1954—1955. god. s podnaslovom »Prilozi za političku, kulturnu i privrednu istoriju«; ukupno je u tom dvogodištu objavljeno sedam edicija, čiji su autori obrađivali agrar Vojvodine, Pančevo i Josipa Rajačića — sve u 1848. i 1849. godini, zatim Pančevo za prvog srpskog ustanka, privredne ustanove i organizacije od 1918. do 1941, itd. God. 1956. objavljen je bio prvi svezak »Posebnih izdanja«, u kojem se govori o banu Tvrtku, o slavonskom prevodu Orbinija u Vojvodini, itd. Niz pod imenom »Građa za istoriju naroda Vojvodine« započeo je s izlaženjem 1956, a do 1985, god. objavljeno je osamnaest svezaka. Vrijedi upozoriti na dva sveska materijala o Temišvarskom saboru 1790. (sv. 10), o 171