ARHIVSKI VJESNIK 28. (ZAGREB, 1986.)
Strana - 203
Prikazi — Recenzije Arhivski vjesnik, 28/1985. str. 199—212. tan i program glasila. Ostajući mu vjerni od prvog broja, autori brojnih rasprava kao i drugih priloga pružaju nam uvid u sadašnji trenutak arhivistike u SR Sloveniji, a ujedno daju i značajan doprinos usmjeravanju arhivske službe i za šire područje. Već u prvom broju (1978) zacrtana je fizionomija časopisa. Svaki broj, odnosno dvobroj, ima točno utvrđene rubrike. Od god. 1981. određeni su, uz glavnog urednika, i urednici pojedinih rubrika. Takva organizacija uređivanja časopisa te interdisciplini pristup arhivistici i arhivskoj službi omogućili su, nema sumnje, da se do sada objave vrijedni prilozi i da se oblikuje arhivistički časopis kakvog nismo imali na području SFRJ. Najznačajniji i najsloženiji dio časopisa čine rasprave i članci iz područja arhivistike i njoj srodnih znanosti. U pojedinim rubrikama opisuje se, nadalje, rad slovenskih arhiva i arhivskih radnika, donose se obavijesti o arhivskoj građi u domaćim i stranim arhivima značajnoj za povijest Slovenije. Redovito se objavljuju prinove ili akvizicije arhivske građe u arhivima SR Slovenije te se daju osobne vijesti i bibliografije arhivskih radnika. U svakom se broju tiskaju prikazi i recenzije knjiga s područja arhivistike i njoj srodnih znanosti. Rasprave i članci većinom su zaokružene sadržajne cjeline i najvećim su dijelom referati sa savjetovanja arhivskih radnika SR Slovenije. U prvom broju (1978) M. Oblak Čarni prikazuje kratku povijest arhivske službe u Sloveniji i rad Arhivskoga društva (Dvadeset godina Arhivskega društva Slovenije). Ostale rasprave i članci odnose se na prikaz izvora za slovensku povijest u stranim arhivima. Bogo Grafenauer piše o usklađivanju rada arhiva s programom povjesničara, a Ema Umek razrađuje metodologiju rada na evidentiranju arhivske građe u stranim arhivima, predlažući da se za svaki fond, značajan za slovensku povijest, u stranim arhivima izradi poseban evidencijski karton. Nakon ta dva uvodna rada, u nekoliko članaka donose se konkretni podaci o građi za slovensku povijest u arhivima u Münchenu (P. Blaznik), u talijanskim i austrijskim arhivima (B. Otorepec, S. Pahor) te o pojedinim tematskim cjelinama i izvorima za njihovo proučavanje, kao što su izvori za povijest Prekmurja (F. Šebjanič), izvori za povijest industrije 1720—1860. u austrijskim arhivima (J. Šorn),izvori za povijest radničkog pokreta u austrijskim arhivima (F. Rozman), izvori za gibanja u revolucionarnoj 1919. godini u Prekmurju (J. Tittl), izvori za povijest Slovenaca u međuratnom razdoblju u jugoslavenskim arhivima (M. Stiplovšek), izvori za suvremenu povijest Slovenaca u stranim arhivima (D. Biber), izvori za povijest NOB-a u Sloveniji (T. Ferenc) te izvori za povijest slovenskog jezika (B. Pogorelc). Na kraju, E. Umek sažeto iznosi rezultate savjetovanja o evidentiranju arhivske građe i daje kratke putokaze za dalji rad. U dvobroju iz drugog godišta (1979) među raspravama i člancima uvršteni su referati 9. savjetovanja arhivskih radnika Slovenije na temu »Upravni organi i njihova arhivska građa za područje SR Slovenije od sredine 18. stoljeća do danas«. Temelj tome dvobroju jest proučavanje povijesti institucije kao osnovne pretpostavke za obradu arhivske građe i vrednovanja sadržaja pojedinih stvaralaca. J. Mlinarič prikazuje razvitak područja Gornje Radgone do početka 17. stoljeća, a sintetički i zaokruženi prikaz razvitka organizacije državne uprave u Sloveniji od sredine 18. do najnovijega vremena iznio je J. Žontar. 203