ARHIVSKI VJESNIK 27. (ZAGREB, 1984.)
Strana - 65
Marija Jurić, Izvora o 1942. u Historijskom arhivu Zadar. Arhivski vjesnik, 27/1985. str. 62—65. održao sve do kapitulacije Italije. U zaključcima bismo mogli istaknuti da arhivsku građu koja je važna za povijest NOB-a i socijalističke revolucije za g. 1942. na području sjeverne Dalmacije, možemo podijeliti u više kategorija: 1. Jedno su dokumenti koje su sačuvali borci i terenski radnici NOP-a (bez obzira na provenijenciju građe). Dobar dio tih dokumenata pohranjen je u odjelima revolucije pri muzejima u Zadru i Šibeniku, odnosno u Muzeju kninske krajine u Kninu. Naravno, mnogo je takvih dokumenata tijekom rata propalo zbog različitih razloga. Što je sačuvano, izvor je prvoga reda, jer se radi o građi stvorenoj, odnosno prikupljenoj od neposrednih sudionika narodnooslobodilačkog pokreta. 2. Velik broj podataka o pokretu u g. 1942. nalazi se u spisima nastalim u okviru okupatorskih civilnih vlasti, odnosno okupatorskih vojnih formacija. Tu ulaze općinski, policijski i sudski spisi, kao i izvještaji i pismene procjene vojnih komandi. Od toga je sačuvan samo manji dio, jer su Talijani uoči svoje kapitulacije nastojali najveći broj takvih spisa uništiti. Mora se, međutim, istaknuti da u talijanskim arhivima ima podosta građe koja se odnosi na prilike u Dalmaciji (naravno, i na prilike u ostalim našim priobalnim područjima). Riječ je o izvještajima koje su u Italiju slale kod nas locirane okupacijske vlasti. Naša historiografija ima značajnu zadaću da pronađe i iskoristi takve spise, razasute po arhivima na Apeninskom poluotoku. U red izvora okupatorskog porijekla ulazi i nekoliko novina koje su Talijani uglavnom kratkotrajno izdavali 1942, točnije govoreći, u razdoblju 1941 — 1943. godine. 3. Već u ratu, a pogotovo poslije, nastala je specifična dokumentacija, zanimljiva za historigrafiju. Radi ilustracije možemo spomenuti da tu ulaze npr. spisi foruma Komunističke partije, zatim spisi komisije za evidenciju ratnih zločina okupatora i slično. Poseban je oblik memoarska građa sudionika revolucije. Spomenuti fondovi čuvaju se uglavnom u arhivskom Sabirnom centru u Šibeniku (usp. Ante Usmiani — Milivoj Blažević, »Izvori o Hrvatskoj 1941. na području sjeverne Dalmacije«, Arhivski vjesnik 24, Zagreb 1981, str. 54 — 57). Na temelju izloženog opravdan je ovaj zaključak: arhivske građe o društveno-političkim zbivanjima u sjevernoj Dalmaciji (tj. u zadarsko-šibenskoj regiji) prilično je sačuvano. Najveći dio te građe vrlo je kvalitetan povijesni izvor. Dobar dio građe već su iskoristili naši povjesničari koji se bave poviješću narodnooslobodilačkog pokreta i revolucije, (usp. V. Uraniju, n. dj., str. 9 — 330). Međutim, ostalo je još mnogo poslova koje valja obaviti, počevši od prikupljanja i vrednovanja građe koja je do danas ostala manje dostupna, — do izrade novih monografija i sintetičkih studija. Intenzivniji rad na tim poslovima pridonijet će još boljem osvjetljavanju predodžbe o našoj borbi i revoluciji, u kojima je dostojno, zajedno s drugim krajevima naše zemlje, sudjelovala i sjeverna Dalmacija. 65
