ARHIVSKI VJESNIK 27. (ZAGREB, 1984.)

Strana - 35

Ivan Očak, Građa za biografiju Marka Oreškovića Krntije. Arhivski vjesnik, 27/1984. str. 7—41. Prije toga, tj. od 26. XII 1939. do 11. II 1940. ova trojica bili su ovdje internirani. Kad su oni sada ponovno dopraćeni u internaciju, odma kod ulaska u kaznionu bili su razdvojeni, i to Miroslav Pintar upućen je u naše zajedničke prostorije (zgrada za luđake delikvente), dok su Marko Orešković i Đuro Špoljarić smješteni u jednoj zatvorenoj sobi u staroj zgradi kaznione. Na naš upit radi čega su Špoljarić i Orešković od nas odvojeni, saopćio nam je zavodski liječnik Dr Šantel da je to učinjeno po uputi zagrebačke policije, koja da je za njih dvojicu odredila karantenu radi sumnje na meningitis. Ova odredba zagrebačke policije potpuno je neumjesna. Ako se je zbilja zagrebačka policija toliko brinula za zdravlje nas ostalih interniraca, onda nije nikako razumljivo zašto je sumnja na meningitis postojala za Oreškovića i Špoljarića, a ne i za Pintara, koji svih 36 dana sve do dolaska u Lepoglavu (22. III 1940.) živio s njima pod istim prilikama i u istim prostorijama, a čak sa Oreškovićem u istoj ćeliji sušacke policije. Pošto nije postojala sumnja na meningitis i potreba karantene za Pitara, onda ona nikako nije postojala i ne postoji ni za Špoljarića i Oreškovića. Osim toga, zagrebačkoj policiji sigurno je poznato da smo mi preko raporta kod ravnatelja kaznione podnijeli pismeni izvještaj naslovnoj Banskoj Vlasti i tražili liječničku komisiju radi epidemije gripe, koja već preko 15 dana vlada među internircima, — i to sve teži slučajevi i neizbježna opasnost zaraze jednog od drugog. (Do sada ima osam oboljelih, od 20 interniraca, s temperaturom do 40°C). Dakle i pored našeg izvještaja o ovoj akutnoj opasnosti zaraze, nije do sada ništa učinjeno. Čemu, dakle, briga za neku fiktivnu opasnost od meningitisa? Osim toga naslovu je iz naših opetovanih predstavki poznato da je hrana koju dobivamo od kaznione potpuno nedovoljna i vrlo loše spremljena, i da smo mi na žalost primoreni spremati i pridavati vlastite hrane. Time što su Špoljarić i Orešković od nas odvojeni, to poboljšavanje hrane za njih dvojicu u velikoj je mjeri otešćano i skopčano sa mnogo većim izdatcima. I konačno, i sam Pravilnik predviđa zajednički boravak za slučaj da se internirce šalje u jedno te isto mjesto, a pogotovo to važi u slučaju Špoljarića i Oreškovića, koji su već s nama bili punih 48 dana u zajedničkoj internaciji na osnovu iste odluke zagrebačke policije. Iz svih ovih razloga odredba zagrebačke policije o odvajanju Špoljarića i Oreškovića od nas potpuno je neopravdana i ne osniva se na zakonskim propisima te smatramo da će ju kao takovu Banska Vlast najhitnije dokinuti i odrediti da se spomenuta dvojica smjeste u prostorije u kojima se mi nalazimo i u kojima su se i oni nalazili sve do svog odlaska iz Lepoglave (11. II 1940.). Prema dobivenim obavijestima obojica spomenutih (Orešković i Špoljarić) bili su na policiji u Sušaku odmah vezani lancima na nogama i ru35