ARHIVSKI VJESNIK 27. (ZAGREB, 1984.)
Strana - 147
Frano Glavina. Dokazna vrijednost mikrofilma. Arhivski vjesnik, 27/1984. str. 147—'159. Znanstveno-stračni UDK 930.25:778.14.072:34.025 DOKAZNA VRIJEDNOST MIKROFILMA (Mikrosnimanje radi supstitucije registraturne građe) Rrano Glavina, Arhiv Hrvatske, Zagreb, Maruhćev trg 21 Uvodna napomena Mnogi vrsni foto-operateri sudjelujući u procesu mikrosnimanja često i ne slute da su oni time sudionici veoma delikatnoga i odgovornoga arhivističkog posla za društvo posebno važnog i to upravo onog za koji arhivist ima društvene ovlasti da potvrđuje vjerodostojnost kopije izvorniku dokumenata koji mu je povjeren na čuvanje .Ovih nekoliko uvodnih obavijesti, namijenjeno je njima.' Registraturnom građom nazivamo izvorni i reproducirani (pisani, tiskani, fotografirani, fonografirani ili na ma koji drugi način zabilježen) dokumentarni materijal nastao u toku poslovanja, a ima poslovno značenje i čuva se kod tvorca građe ili njegovoga pravnog sljednika. Kad se na registraturnoj građi primijeni, zakonom normirano, odabiranje i izlučivanje, onaj dio koji nema poslovno i drugo značenje smatra se bezvrijednom građom, a ostatak ima atribut arhivske građe. To je ono što se trajno čuva, pisano gradivo dokumentarne vrijednosti o svršenim javno pravnim i privatno pravnim poslovima. 2 Zbog kontrolnih, dokaznih i drugih razloga gotovo sve države u svijetu određuju koliko će se dugo pojedine vrste dokumenata u registra' Služba AOP Izvršnog vijeća Sabora, pod br. 03/3—196, od 5. 04. 1984 inicirala je noveliranje propisa o uredskom poslovanju i arhivskog zakona da bi se prilagodili primjeni mikrofilma. Ističe se da su propisi u tim oblastima u SR Hrvatskoj najkonzervativniji, te da je u drugim socijalističkim republikama u nas mnogo povoljnija situacija. To je bio poticaj za ovaj informativan članak. 2 Adolf Brenneke definira Arhiv kao zbir spisa i drugih dokumenata, izraslih iz poslovne ili pravne djelatnosti fizičkih ili pravnih osoba, a određeni su da se čuvaju na nekom predviđenom mjestu kao izvori i dokazi prošlosti; Prema E. Casanovi, to su sređene zbirke spisa nastalih kod neke ustanove ili pojedinca u toku njihove djelatnosti, te se kod njih i čuvaju radi obavljanja njihovih političkih, pravnih ili kulturnih zadataka (usp. Th. R. Schellenberg, Moderni arhivi. Principi i tehnika rada, Izdanje Saveza druš. arh. radn. Jugoslav., 1968, str. 9). 147
