ARHIVSKI VJESNIK 26. (ZAGREB, 1983.)
Strana - 13
Miljenko Pandžić, Povlastice Kraljevine Hrvatske — Popisi (16 do 19 st.), Arhivski vjesnik, 26/1983. str. 7—43. najvjerojatnije krajem 16. st. kako će se kasnije vidjeti. U pripisu se spominje Kuskoczy Janus, plemićki sudac Križevačke županije u drugoj polovici 16. st. 27 U tekstu pripisa kaže se da ove »izvorne isprave trebaju biti u sakristiji crkve svetoga Kralja, na Zagrebačkom kaptolu«, što također ima, kako ćemo vidjeti, svoj posebni smisao budući da su ove isprave zaista bile oko 1584. g. ponovno pohranjene u sakristiju zagrebačke katedrale. Ispod ovog, stoji tekst pisan trećom rukom, iz 17. st.: »Regestum vetus literarum regni Sclavoniae«, kako je zaista 1643. g. i upisan ovaj »stari« popis u »novom« popisu »škrinje privilegija«. Ispod glavnog teksta popisa na fol. 5 v, nalazi se još jedan zapis pisan istom rukom kao i pripis na poleđini koji kaže da popis sadrži ukupno 90 isprava Kraljevine i dva dekreta (»summarum una cum duobus decretis litere Regni LXXXX«). Popis zaista ima 92 upisa isprava, od čega su dva »dekreta«; jedan je kralja Alberta Habsburgovca iz 1439. g. 2S , a drugi kojeg pisac popisa naziva »decretum Andreae regis cum addicionibus Ludovici regis«, može biti jedino tzv. »zlatna bula« Andrije II, izdana 1222. g. ugarskom i hrvatskom (posebno slavonskom) plemstvu koju Ludovik I potvrđuje 1351. U tekstu se ne spominje kasniji transumpt Cazmanskog kaptola koji je sačuvan u »škrinji privilegija« 2 ", dok se ova isprava kralja Ludovika nije sačuvala. Osim toga, na jednom mjestu u tekstu upisane su tri isprave o desetinama Zagrebačke biskupije i drugih 15 isprava »de diversis rebus« 30 , pa je dakle tada bilo ukupno popisano 111 isprava »Kraljevine Slavonije«. Danas imamo do 1505. g. sačuvano u »škrinji privilegija« 116 isprava. Ako prihvatimo podatak da je od ovih starijih isprava do 1500. g, prema popisu iz 1764. g, manjkalo svega šest povelja, tada vidimo da su se ove isprave čuvale kroz stoljeća zaista jedinstvenom pažnjom i brigom, usprkos tome što su se osobito u 18. st. mnogi istaknuti pojedinci, kao povjesničar Adam Baltazar Krčelić i protonotar Nikola Skrlec žalili da su povelje Kraljevine zanemarene i zaboravljene u prašini sakristije zagrebačke katedrale, neispitane i neobjavljene. 31 Na poleđini mnogih »povlastica« nalaze se također zapisani i kratki regesti, očito s početka 16. st. budući da gotovo uvijek preuzimaju doslovne formulacije i izraze iz ovog »Regestuma« 16. st. 32 Za sada je bilo moguće prema tim starim regestima, kao i prema stvarnom sadržaju isprava, identificirati 61 ispravu uz nekoliko onih koje se u 18. st. navode već kao izgubljene, dakle gotovo tri četvrtine svih is27 Zadnji puta se spominje 1572, na Saboru u Zagrebu (Šišić, Acta comitialia, II, str. 352). 28 Priv. br. 18 (I. Bojnici ć, n. dj., str. 213). 29 Isto, str. 210, priv. br. 1 i 2. M »Regestum«, fol. 5 v. 31 A. B. Krčelić, Annuae sive Historia, Zagreb 1952, str. 475—476. 32 Tako npr. priv. 74 ima gotovo isti regest kao i u »Regestumu«, fol. 3 v: ». . . Litere transmissionales de curia ad executionem . . .« itd. • 13