ARHIVSKI VJESNIK 26. (ZAGREB, 1983.)

Strana - 128

Nada Klaić, Matija Ivanić — Vojvoda Janko i stoljetna borba hvarskih pučana i plemića za politička prava. Arhivski vjesnik, 26/1983. str. 99—131 U četvrtoj »pismi« opisana je borba pod Beogradom. Kapistran savjetuje Janka neka dovede »brze šajke i tanane galije« da se uz pomoć njih bore protiv Turaka na Dunavu. Tako dolazi pod Beograd »sto i šeset malih i velikih Koje mogu s Turcim bojak biti, Medju njima Jankova gjemija. Strahovita kano Sultania«.

134 Na vijest da dolaze Turci, Janko naoružava »ormanice topovima i oružjem« a »sveti Ive« blagoslivlje njega i njegovu sablju »madjarkinju«. Janko i u ovoj borbi na Dunavu iznosi pobjedu.'

3

' Prema tome, narodna pjesma stvara čistu i jasnu sliku svoga junaka. On ne juri bezglavo u rat, nego razmišlja, a ako treba napušta i bojno polje. Jer vojvoda Janko nije samo pobjegao na Kosovu, on je i ranije pobjegao s bojnog polja kod Varne. Pjesma mu to nije zamjerila, naprotiv, kralj koji nije htio Janka slušati, pogiba!'

3

" Sve su to manje više historijske činjenice kojima narod daje svoje tumačenje i svoju ocjenu. Sam Kačić, vidjeli smo, nije im uvijek vjerovao, ali »lipe su slušati«! Za nas je važno utvrditi da narod ne osuđuje vojvodu Janka zbog bijega s bojnoga polja, iako žali za junacima koje je on ostavio na bojištu. Stječe se dojam da tvorci narodne pjesme koji slave vojvodu Janka ubrzo nakon njegove smrti, opraštaju junaku bijeg sa Kosova u prvom redu zato što je taj junak kasnije izvojevao još veće pobjede i na kraju je bio toliko nesretan da ga je ubila — bolest! Protiv kuge od koje 1456. g. umire pod Beogradom nije ni tako veliki junak kao što je Sibinjanin Janko mogao ništa učiniti. Sjajne pobjede ovoga junaka koje je narodna pjesma uvećavala do nelogičnosti, prikrile su u svijesti njegovih suvremenika, a još više mlađih naraštaja, sve ljage zbog kojih bi druge, »obične ratnike«, trebalo osuditi. Zato mit o vojvodi Janku bogato hrani maštu narodnog pjevača, te postaje pravim uzorom borcima protiv Turaka. Međutim, nesretne okolnosti, točnije, uhodani mletačko-turski ljubazni odnosi ne dopuštaju da se hvarski »vojvoda Janko« proslavi u borbi s Turcima. Budući da mu je, po svoj prilici, bila strana misao da se, poput kneza Ivaniša, pobrati s Turcima i njih vodi na talijansko bojište, Ivanić ostaje bez posla i tada kad Venecija užurbano traži vojnike za borbu protiv Francuza i cara Maksimilijana. Stoga je jasno da Ivanić prekasno spoznaje kako ga Venecija neće uzeti u službu. Naprotiv, usred najvećih nada, providur Giustignan ga svojim nastupom grubo podsjeća na to da ga Venecija smatra — buntovnikom. Ipak, »vojvoda Janko« ima još snage i volje 134 N. dj., str. 193. 1,5 N. dj., str. 191—195. '

3

* T. M a r e t i ć, Naša narodna epika, Djela JAZU IV, 1909, str. 30. 128