ARHIVSKI VJESNIK 25. (ZAGREB, 1982.)
Strana - 69
Miroslav Tuđman, Struktura i geneza informacijskih sustava. Arhivski vjesnik, 25/1982. str. 65—90. smo mogli upozoriti na još jedan činitelj koji ponekad može djelovati kao važan subjekt čak i mimo svih organizacijskih formi: to su istaknuti pojedinci koji svojim osobnim zamislima i djelatnošću utječu na oblikovanje IS ili pak usmjeravaju njegovu djelatnost. b) Mnogo je teže precizirati što je to informacijska kultura. Informacijsku kulturu tvori sklop društvenih vrijednosti, te stajališta i orijentacija korisnika IS, odnosno ponašanje korisnika, kao i pravila ponašanja samog informacijskog sustava. Ovdje se u prvom redu misli na trajne oblike i obrasce ponašanja korisnika, ponašanja koje je određeno vrednotama, svjetonazorom, statusom i pravilima korisnika. Vrstu i strukturu obavijesti te način njezina korištenja u velikoj mjeri određuje kultura korisnika (a ne samo obrazovanje korisnika). Zacijelo je informacijska kultura dio opće kulture, ali njezin specifičan dio. To je pogotovo očito kod različitih grupa korisnika čije su potrebe za informacijama specifične i raznolike pa je i način njihova ponašanja drugačiji. Informacijskom kulturom korisnika u nas se subjekti sadašnjih i budućih IS rijetko ili točnije uopće ne bave. A trebalo bi jer »ljudi se orijentiraju pomoću svjetonazora, rukovode vrednotama, a djeluju ili ponašaju se prema pravilima, poopćenim i prihvaćenim uzorcima« (E. Kale, str. 93). To vrijedi za ponašanje ljudi općenito, ali isto tako i za njihovo ponašanje u artikulaciji i rješavanju informacijskih potreba. Informacijska kultura ne određuje samo korisnika, nego određuje i cjelokupni informacijski sustav i njegovu strukturu. Jer ovisno o svjetonazoru informacijskih subjekata bit će određeno mjesto i uloga IS u društvu, odnosno u nekom njegovu segmentu ovisno o izboru vrednota bit će definirani ciljevi IS, što će on raditi i čemu će težiti; a pisana i nepisana pravila odredit će kako će se u IS to raditi. Bez tih elemenata, tj. njihovih jasnijih određenja, svaki je IS osuđen da bude mrtva društvena institucija ne samo u praksi nego mrtvorođenče već i u projektu. c) Oprema je materijalna baza svakog IS. Opremu možemo podijeliti u dvije kategorije, zapravo možemo joj pridati dva značenja. Šire značenje opreme podrazumijeva sva tehnička pomagala i sredstva što se koriste u informacijsiko/dokumöntacijskim procesima. U užem značenju pod opremom možemo podrazumijevati medij, dominantni medij u komunikacijskom procesu; to je ono sredstvo posredstvom kojeg ili kroz koje proizlazi interakcija između informatičkih subjekata i korisnika: posredstvom kojeg se prenosi poruka. U tom smislu medij je središnji element komunikacijskog procesa. Kada je iriječ i o širem i o užem značenju opreme, moramo razlikovati dva aspekta, dva pristupa opremi: materijalni i procesni. Materijalni aspekt obuhvaća fizička pomagala i tehnička sredstva, a procesni metode, tehnike i načine korištenja i rukovanja opremam, te metode, tehnike i sustave za obradu raznih medija (kao nosilaca poruka).
