ARHIVSKI VJESNIK 25. (ZAGREB, 1982.)

Strana - 41

Šime Jurić, Pismo Rafaela Levakovića Kasparu Schoppeu iz 1636 g. Arhivski vjesnik, 25/1982. str. Koliko je meni poznato, nigdje nije 'istaknuto da je Levaković za vrijeme svoga boravka u Italiji održavao veze s još jednom, ako ne visokom orkveno-hiijerarhijskom ličnosti, a ono na literarnom području veoma značajnom osobom u prvoj polovici XVII stoljeća, te da se s njom dopisivao. To je njemački jezikoslovac i teološki pisac Gašpar ili Kasper Schoppe, odnosno Casparus Soioppius (1576—1649). Taj izuzetno produktivni književnik, za kojeg se nekoć tvrdilo da je »jedan od najplodnijih pisaca koji su ikada postojali«

2 slovio je kao vanredno dobar književni kritičar i klasični filolog i jedan od najboljih gramatičara latinskog jezika svoga vremena. Još u mladim danima istakao se svojim kritičkim primjedbama i ispravcima tekstova nekih starih pisaca

3 te radovima iz područja antičke filozofije/ a njegova »filozofska« gramatika latinskog jezika, sa svojim Dodatkom,

5 smatrala se tijekom dva stoljeća najboljim djelom te vrste na Zapadu. Ali, Schoppe je bio uz to i veoma opasan i zajedljiv polemičar. Rijetko tašt čovjek, a živa duha (kao apostata od protestantizma uživao je naklonost službenog Rima), nije se ustručavao hvatati ukoštac s najpoznatijim veličinama svoga vremena, npr. s J. Scaligerom, F. S. M. Casaubonusom, Ph. du Plessis-Mornayom i dr., s krunjenim glavama kao što su Henrik IV i Jakov I, s tada svemoćnim isusovačkim redom, pa čak i sa starim klasičnim piscima. Svatko je imao respekta pred Schoppeom, i svi su nastojali izbjeći sukobe s njime. Cave canem scilicet De vita, moribus, rebus gestis, divinitate Gaspari Soioppii apostatae

4 naslovljuje jedan životopisac svoje djelo o njemu. »Bio je isto tako mrzak protestantima kao i katolicima«, karakterizira ga drugi biograf/ S takvim se, eto, čovjekom poznavao naš Levaković i s njim je, čini se, bio u prilično dobrim vezama. 0 tome svjedoči jedno Levakovdćevo pismo koje se čuva u Biblioteci Laurenziani u Firenci među tamošnjim spisima Schoppeove ostavštine.

8 To je pismo pisano talijanskim jezikom, a upućeno je Scoppeu iz Rima 8. studenog 1636. godine. Potpisano je uobičajenim Levakovićevim potpisom fra Raffaelo Croato. Kako je došlo do poznanstva malo poznatoga hrvatskog franjevca s tim »drmatorom« svoga vremena, i to u tolikoj mjeri da su u neku ruku 2 To je očito pretjerano, iako je Schoppe objavio preko stotinu djela (što pod pravim imenom, što pod 16 različitih pseudonima). Pierre Bayle, Dictionnaire historique et critique, 5 ed. Amsterdam 1740, s. v. Sciopius, zove ga samo »l'un des plus fameux écrivains du XVII eme siecle«. 3 To su opaske i ispravci uz tekstove Piauta, Apuleja, Ter tuli j ana, Fedra, Terenci ja Varona i dr. 4 Elemenata philosophiae stoicae moralis, Moguntiae 1606. 5 Gramatica philosophica sive Institutiones gramaticae Latinae, Mediolani 1628, i Auctarium ad Grammaticam philosophicam Mediolani 1629. 4 »Čuvaj se psa ili O životu, običajima, djelima, i božanstvu Gaspara Schoppea«, djelo Cap ara von Bartha tiskano u Hanoveru (Hannoviae) 1612. 7 Theodore Ruyssen u La grande encyclopédie. Paris, s. a., T. 29, s. v. Schoppe. 8 Pod signaturom: S ci op p. 219. nr. 79. fol. 138—139. 41