ARHIVSKI VJESNIK 25. (ZAGREB, 1982.)
Strana - 117
IN MEMORIAM • MIRKO ANDROIĆ Dne. 7. lipnja 1982. nenadano je u Varaždinu umro direktor Historijskog arhiva u Varaždinu, viši arhivist Mirko Androić. Njegovom je smrću iz kulturnog ambijenta sjeverozapadne Hrvatske, a zasebno iz Varaždina, iz kruga arhivskih radnika Hrvatske odnosno Jugoslavije nestao nosilac mnogih kulturnih manifestacija, aktivni sudionik u javnom životu Varaždina i Hrvatske, organizator arhivske službe u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i nosilac mnogih funkcija u Savezu društava arhivskih radnika Hrvatske odnosno Jugoslavije. Istovremeno, iz tih sredina nestao je i društveno-politički radnik koji je tijekom posljednjih trideset godina na najbolji mogući način, osobnim primjerom, radom i odanošću socijalističkoj samoupravnoj orijentaciji naše zemlje utirao putove razvoja arhivske službe. Arhivisti i povjesničari naše zemlje, a i susjednih zemalja, njegovom su smrću izgubili prijatelja, druga i kolegu, čovjeka uvijek spremnog za suradnju, razgovore i dogovore. Iz naše sredine nestao je onaj kojeg smo svi jednostavno zvali Mirko. Mirko Androić rođen je 8. srpnja 1922. u Varaždinu u činovničkoj obitelji (otac Janko bio je kotarski ofioijal). Osnovnu školu završio je u Varaždinu, pa je slijedeći svoju volju za upoznavanjem klasičnih jezika pošao u Drugu klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Nakon završetka gimnazije upisuje nacionalnu i opću povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U skladu sa svojim životnim opredjeljenjem — arhivistikom — želeći što više naučiti — polazi I i II tečaj arhivistike, paleografije i drugih pomoćnih povijesnih znanosti pri JAZU. Svoje prvo radno mjesto dobio je u Arhivu JAZU 1949., a već je 1950. god. bio upućen u Varaždin da izvrši sve organizacione i stručne pripreme za osnivanje Gradskog arhiva u Varaždinu. Njegovim ogromnim osobnim zalaganjem, pa čak i fizičkim radom na osposobljavanju prostorija za arhivsku građu, Gradski arhiv u Varaždinu osnovan je već sredinom 1950. godine. Mirko Androić je tada imenovan za direktora te mlade kulturne ustanove, a tu je funkciju obavljao sve do svoje prerane smrti. Njegovi interesi bili su mnogostruki: bavio se je poviješću Varaždina i sjeverozapadne Hrvatske, osobito radničkim pokretom, vatrogastvom, druš'tveno-gospadarskim prilikama u Varaždinu, poviješću industrije tekstila, kože i obuće, prikupio je arhivsku građu za povijest Koprivnice. U suradnji s drugim autorima pripremio je za tisak »Diplomata inedita Capituli Chasmensis«, »Monumenta historica civitatis — Liber seu prothocolum civitatis Varasdini 1587—1589«, i niz idrugih djela. S područja povijesti napisao je cea 300 napisa (posebnih publikacija, manjih priloga i novinskih članaka). U stručnoj arhivističkoj literaturi javljao se često vijestima iz Historijskog arhiva u Varaždinu, pisao o građi koju taj Arhiv čuva i niz drugih tema. Na širem planu znatni su njegovi doprinosi raspravi o kadrovima u
