ARHIVSKI VJESNIK 25. (ZAGREB, 1982.)
Strana - 105
Prikazi — Recenzije Arhivski vjesnik, 25/1982. str, 101—117. kom vremenskom rasponu (40 do 60 godina), dva puta popravljana", te iako ne zanemaruje tu mogućnost, skloniji je pretpostavci da je knjiga popravljena oko 1629. godine, kako to stoji u postojećem zapisu. Praktično govoreći, u slučaju da je do prvog popravka došlo 1629. godine, ne mora biti isključeno da je knjiga kasnije još jedanput popravljena i uvezana u iste korice (što se i danas vrlo često prakticira, pa nema razloga zašto se to ne bi moglo učiniti i u prošlosti), no o tome ne postoje evidentni dokazi. U vrijeme pisanja članka 28 psaltir još nije bio uvezan jer se čekalo da se dovrši faksimiliranje 29 . Namjeravalo se restaurirani rukopis uvezati u stare korice, jer su one dovoljno sačuvane, a samo uvezivanje izvršiti na isti način kao i ranije, što je i učinjeno 30 . Cilj je ovog prikaza želja da se skrene pažnja na jedan vrlo zanimljiv i značajan rukopis, njegovu sudbinu od nastanka (sredina 14. st.) pa do naših dana, način njegove obrade i konačno način i metode njegova restauriranja. Problematika restauriranja iluminiranih rukopisa izuzetno je složena i, uz posebnu vještinu koja se pri tome traži od restauratora, iziskuje često i vrlo ozbiljna znanstvena istraživanja kako ponašanja materijala, od podloge (papir, pergamena) do upotrebljenih boja, tako i njihova međusobnog utjecaja. Zatim je osobito značajan izbor načina, sredstava i materijala koji će se upotrebiti pri restauriranju, naročito pri učvršćivanju boja koje se ljušte s podloge stoga što, zbog dimenzija slike, gubitak i najmanjeg fragmenta boje ili promjena njene nijanse bitno utječe na izgled minijatura, koje su često prvorazredna umjetnička djela. Načelno se pri restauriranju minijatura na rukopisima mogu upotrebljavati prirodna sredstva, kao što su to želatina (za koju su se odlučili u Institutu za restauriranje knjiga i rukopisa Državne biblioteke Bavarske u Miinchenu pri restauriranju »Miinchenskog psaltira«), bjelanjce od jajeta, ljepilo od ribljeg mjehura i si., ili brojna, do sada već dovoljno istražena i ispitana, sintetična sredstva. Svaka grupa tih sredstava, a i svako pojedino od njih, ima svoje prednosti i nedostatke i općenito, a i u danom konkretnom slučaju, pa se pri izboru sredstava u svakom određenom slučaju ne smije pristupati šablonski, bez prethodne provjere, koja mora biti utoliko ozbiljnija što je veće značenje samog rukopisa. Pristupanje obradi i restauriranju »Miinchenskog psaltira« vrlo je dobar primjer za to. Opisivanje svih do sad poznatih i upotrebljavanih metoda, sredstava i materijala koja mogu doći u obzir pri restauriranju minijatura zahtijevalo 27 Iako I. Ševčenko smatra malo vjerojatnim popravak knjige u dva navrata u rasponu od približno 40—60 godina, imamo u nas i takvih primjera. Evo nekih od njih: R. Gruj ić u svojem radu: Starine manastira Orahovice u Slavoniji, Starinar 14 (1939) 7—62, među ostalim, opisuje rukopis »Zbornik propovedi za arhiereje« prepisan 1593, a na kojem postoji zapis: »... Obnovi se i odeja se sija knjiga pri igumane kir Zaharii, i vsego bratstva, rukoju tlennoju i brennoju Dionisija rasodera v leto (1609) ...«. Između prvog i drugog uvezivanja, tj. popravka prošlo je 16 godina. Drugi primjer: U crkvi sela Novo Topolje u Slavoniji nalazila se rukopisna knjiga napisana 1578. dok je iz 1647. zapis: »... sije rukodelisa ieromonah Teodor od grada Zadra ...«. (Stojanović n. dj., knj. X, br. 6396 i 6397). U ovom slučaju do preuveza knjige došlo je nakon 69 godina njene uporabe. Može se naći Još sličnih primjera. * H. Bansa, n. dj., bilješka 1. 29 Može se zaključiti da je između pisanja i objavljivanja članka proteklo dvije do tri godine, jer je faksimil izašao 1978. god. 30 Der Serbische Psalter ... str. 53. 105
