ARHIVSKI VJESNIK 24. (ZAGREB, 1981.)

Strana - 126

HISTORIJSKI ARHIV SISAK U 1981. god. Historijski arhiv Sisak je u oblasti vanjske službe — na području osam općina — izvršio, uz ostalo, redoviti pregled u 102 registrature. Nastavljeno je kompletiranje fondova i zbirki (prikupljana je i sređivana građa radničkog pokreta i NOB-a), preuzeta je građa šest pučkih škola, gimnazije i šegrtske škole, Narodnog odbora općine Sisak i Konferencije SSRNH Zajednice općina Sisak. Kao i ranijih godina, izdavane su potvrde građanima te je posuđivana građa organima uprave i organizacijama. Sređena je ili obrađena građa sisačkog školstva 19. i 20. st., Narodnog kazališta, NO-a kotar Novska, a započeto sređivanje ili evidentiranje više fondova i zbirki. Arhiv je razvio određenu kulturno-prosvjetnu djelatnost, korištena je njegova građa i literatura, a izrađeno je i 4.211 mikrofilmskih snimaka arhivske građe. Uvezano je više desetaka oštećenih knjiga. U Arhivu je održan sastanak s predstavnicima društveno-političkih zajednica i organizacija Siska u vezi integracije organizacija udruženog rada iz oblasti kulture, pa su predstavnici općine upoznati s problemima arhivske službe i Arhiva. O radu Arhiva raspravljao je i Općinski komitet za društvene djelatnosti. Nažalost, problemi ostaju isti — mali je broj stručnih radnika, neadekvatan smještaj, ne postoji Odjel za radnički pokret, itd. M. Margetić IN MEMORIA M DR JOSIP NAGY Dr Josip Dragutin Nagy (Pag, 10. II 1884 — Zagreb, 28. I 1981) bio je djelatan i povezan u svom radu s arhivistima i arhivskom službom preko pola stoljeća, gotovo cijeli svoj vijek. Još 1911 — 1912. polazio je francusku paleograf sko-arhivsku visoku školu u Parizu École des chartes, a ujedno i École libre des sciences politique, visoku školu političkih znanosti.

1 Prije svog dolaska u Zagreb 1919. bio je ravnatelj Arhiva u Zadru, a u Beču je radio d u arhivu Ministarstva financija.

2 Ovo nekoliko podataka jasno pokazuju kako je Nagy, došavši 1919. u Zemaljski arhiv u Zagrebu, odmah meritorno mogao ući u službu, s punom spremnošću za raspravu o potrebama tadašnjih arhiva i arhivske službe u novoj državi; međutim, ta sredina nije bila spremna da onako živo poradi na uređenju »arhivskog pitanja« kako je to Nagy u svojim radovima, odmah nakon dolaska u Zagreb, energično zahtijevao. Nakon tri godine prilično uzaludnih pokušaja da u domaćoj sredini na brzinu pokrene rješavanje nagomilanih arhivskih pitanja, gotovo rezignirano izjavljuje: »Ovom unutarnjem arhivalnom pitanju ja sam već u drugim zgodama posvetio glavnu pažnju, ali do sada su moje riječi, kao i riječi drugih, ostale samo »vox olamans«.

3 Ovdje ćemo kratko izložiti koja je to pitanja taj »vapijući glas« pokušao potaknuti i počeo razrješavati u domaćem arhivskom svijetu. 'Jaroslav Šidak, Nagy Josip, Enciklopedija Jugoslavije V, Zagreb, str. 198—199. 2 Registratura Arhiva Hrvatske, br. 155/1919. 3 Naše arhivalno pitanje do konca 1922, Narodna starina 1/1922, str. 318— 320. 126