ARHIVSKI VJESNIK 23. (ZAGREB, 1980.)

Strana - 6

storiji i t.d.«. Veća se pažnja htjela također posvetiti i izdavanju građe »... ili u cjelini ili u izvadcima«. Redakcija je također imala želju »... izvjestivati o radu u drugim arhivima, u prvom redu o radu u našim«, ali se o tome ogradila »ukoliko će biti o tome sam (tj. arhiv) obaviješten«. Međutim, upravo ta arhivska djelatnost u užem smislu riječi ostala je i nadalje najslabijom točkom. Težište je i dalje na starijoj hrvatskoj povijesti. To su, doduše, prema traženju uredništva »samostalne studije« i članci »... koji su rađeni na osnovi arhivalnog materijala ili koji s njim stoje u nekoj vezi«, te je time nepoznata građa ili objavljena ili obrađena postala pristupačnija javnosti, ali ipak još prevladavaju manje, tematski slabo povezane cjeline, a novija građa 19. i 20. st. još se ne objavljuje. Uz već spomenute radove J. Nagya iz pomoćnih povijesnih znanosti i E. Laszowskog, nešto veće radove objavljuju i V. Noršić, R. Strohal, N. Žic, I. Beuc, P. Karlić, K. Filić i dr., a u sv. XI. iz 1945. g. ističu se uz spomenutu »Zagrebačku zlatnu bulu« Z. Tanodija i rasprava o »Razvitku heraldike u banskoj Hrvatskoj« B. Zmajića, te radnja o uređenju »Kaptolskog arhiva u Zagrebu«, J. Buturca. Taj broj je mnogobrojnim ilustracijama ukusno opremio i uredio J. Matasović. * * * Nov zamah i razvitak moderne arhivske službe u SR Hrvatskoj doveo je 1958. g. i do izlaženja novog Arhivskog vjesnika s novim smjernicama i na novim temeljima. Pod naslovom »Uz prvi svezak Arhivskog vjesnika«, uredništvo je s glavnim urednikom B. Stullijem razradilo nov program časopisa. U prvom redu razmotrene su potrebe i realne mogućnosti za izlaženjein najviše dvaju arhivističkih časopisa u SR Hrvatskoj, i to »Arhivskog vjesnika« kao »... zajedničke stručne publikacije svih arhiva u NR Hrvatskoj ...«, te »Vjesnika Državnog arhiva na Rijeci«, radi neophodne potrebe da se »... omogući i ubrza objavljivanje građe za historiju Istre i Rijeke, i da unapređuje i potiče historijske studije o tim krajevima...«, što »... u potpunosti opravdava posebno izlaženje ... riječkog Vjesnika uz ... Arhivski vjesnik«. U svakom slučaju, iako se i ovdje govori da i ovaj časopis »... unapređuje i potiče historijske studije ...«, ipak je glavno težište — za razliku od starog »Vjesnika Zemaljskog arhiva« — na arhivistički karakter časopisa. To se izričito reklo na sjednici Arhivskog savjeta NR Hrvatske, koji je tada, kao najviše stručno tijelo u arhivskoj službi u republici, smatralo »... da obje publikacije moraju imati što izrazitiji karakter arhivističkih časopisa.« Premda se sada prvi put objavljuju stručne pa i znanstvene arhivističke rasprave i članci, ipak časopis nema samo u tom smislu arhivistički karakter, da bi se samo takve rasprave, radovi i članci objavljivali, o teoriji i praksi naše arhivske službe, kako to određeni broj arhivističkih časopisa u svijetu, pa i kod nas, prakticira, nego je kao svoju bitnu komponentu zadržao — iz posebnih razloga — objavljivanje arhivske građe u manjim tematskim cjelinama. Prema tome »Arhivski vjesnik« objavljuje u prvom redu »... arhivsku građu«, a zatim »inventare arhiva i arhivskih fondova«, te »rasprave iz oblasti arhivistike i pomoćnih historijskih nauka, recenzije i bilješke o literaturi iz oblasti arhivistike i pomoćnih historijskih nauka i 6