ARHIVSKI VJESNIK 23. (ZAGREB, 1980.)
Strana - 4
U prvoj točki bavi se organizacijskim pitanjima Zemaljskog arhiva, ali i »ostalih javnih i privatnih arkiva naše zemlje«, o upravljanju arhivima i 0 njihovim zadacima prema tadašnjoj »zemaljskoj upravi« i prema znanosti, 1 to prema tadašnjem »stanju historičke znanosti«. Smatralo se važnom zadaćom pisati o preuzimanju građe u arhiv: »... o prenošenju starijih spisa iz uredskih registratura u zemaljski arkiv«, ali i šire izvještavati javnost »o tečaju važnijih radnja po arkivima«. I danas se u nekim arhivskim časopisima objavljuju izvještaji o radu pojedinih arhiva. Posebno se htjela njegovati i povijest arhiva i arhivske službe, koja se do danas razvila kao posebna grana arhivistike, pa se kaže da će se »razpravljati povjest arkiva ... i životopisi zaslužnih arkivara«. Tu se posebno naglašava i potreba uske suradnje između »županijskih i obćinskih«, dakle između registratura javne uprave, a i privatnih i crkvenih arhiva sa Zemaljskim arkivom ili, kako bismo danas kazali, bavi se problemima vanjske službe arhiva i građe izvan arhiva. To bi bilo potrebno da i danas ostane u okviru glavne tematike našeg Arhivskog vjesnika. Ta prva točka programa završava pozivom na otvorenost svim oblicima »arkivalnih zadaća sa gledišta upravnog, pravničkog, historičkog i statističkog«. U nastojanju da se taj program ostvari, objavljeni su u »Vjesniku« najvredniji radovi tadašnjih arkivara, samog Bojničića i Laszowskog o najstarijoj građi i povijesti Zemaljskog arhiva, zatim Magdića o senjskom arhivu, Šišića i Sufflayja iz mađarskih arhiva i kasnije Laszowskog iz obiteljskih arhiva i arhiva plemićkih općina, te J. Nagya o međunarodnim arhivskim ugovorima, posebno s Austrijom. U drugoj točki programa dalje se konkretizira zadaća časopisa u okviru onog oblika arhivske djelatnosti koju bismo mi danas nazvali kulturno j prosvjetnom. Naglasak je u svakom slučaju na upoznavanju znanstvene ali i najšire javnosti s bitnim sadržajima arhivske građe, u zemlji i izvan zemlje: »Nadalje uputiti ćemo obćinstvo u sadržaj naših arkiva, priobćivati ćemo kratke ali jezgrovite izvadke iz repertorija i regesta, opise važnijih listina, rukopisa, zemljovida, slika itd. Kod toga ne ćemo samo uvažiti zemaljski arkiv i javne arkive, već i manje po zemlji raztrešene, a i vanjske arkive, u koliko se njihov sadržaj odnosi na povjest Hrvata i ostalih južnih Slavena«. Svakako je u to vrijeme težište i glavni teret zadatka izdavanja arhivske izvorne građe ležao na izdanjima Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, osobito na onim temeljnim zbirkama, kao Codex diplomaticus, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium i Monumenta historico-juridica, koja su upravo tada bila u snažnom početnom zamahu. Vjesnik zemaljskog arkiva ograničio se tada više na populariziranje arhivske građe, iako je u praksi ponešto objavljivano u svakom broju, a ponekad su izlazile i veće cjeline pa i čitavi brojevi objavljene građe (osobito su bili česti prilozi J. Bojničića, te Emila Laszowskog, glavnog urednika nove serije »Vjesnika Kr. drž. arhiva« iza 1925, zatim Strohala, Jelića, Magdića, Kempfa, Noršića, Ivica i drugih, da spomenemo samo neke). 4
