ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)
Strana - 455
nib. formi kroz koju bi naša služba mogla ventilirati svoju problematiku. Vjerojatno ju je trebalo orijentirati u pravcu aktiviteta za osnivanje SIZ za zaštitu spomenika kulture na nivou republike, koristeći pri tom i određene diskusije koje sü se o toj mogućnosti i vodile u raznim tijelima. Trebalo je više tražiti zajedničku akciju članova grupacije oko onoga što nas povezuje, a ne natezati se oko »aneksa«. Loša iskustva koja imamo na tom planu ne trebaju biti uzrokom da se ne zatraži od ove grupacije da preispita svoje djelovanje i položi račun o svom radu. Sasvim je sigurno da nam ovako koncipirana grupacija sa ovakvim usmjerenjem i rezultatima rada i nije potrebna. Potrebno je ovdje osvrnuti se i na rad Komisije RSIZ-a za arhivsku djelatnost. Na početku ovoga rada Komisija je izradila elemente za izradu programa arhivskih ustanova koji su obuhvatili ono što Zakon o zaštiti arhivske građe i arhivima naziva osnovnom djelatnošću arhiva. Praktičnih primjedaba od strane arhivskih ustanova nije bilo. Ali, u svojem djelovanju Komisija je u niz navrata morala rješavati prave rebuse koji su joj iz pojedinih arhivskih ustanova dostavljani kao programi rada tih ustanova. Da li se može smatrati opravdanim traženje cea 300 mil. starih dinara od Republičkog SlZ-a za kulturu na dva komada papira. Bez obrazloženja i bez onoga što se je tražilo kao osnov tim programima. Kakav je to program rada arhiva, ako 40% ukupnog radnog vremena Arhiv troši na izdavanje potvrda građanima? Radi li se o arhivskoj ili o nekoj upravnoj instituciji? Ako je to zaista potrebno neka takve troškove pokriva Uprava, a ne RSIZ u oblasti kulture. Komisija i stručne službe često su se našle pred zahtjevima za financiranje većeg broja radnika od dogovorenog, a da o podacima o stručnoj spremi radnika u arhivima kako ih neke ustanove prikazuju možemo govoriti samo sa čuđenjem. Komisija je tražila od svake arhivske ustanove da izradi pregled stupnja sređenosti fondova i zbirki kao polazne točke sa koje se može ocijeniti izvršeno u izvještajnim razdobljima. Da li je taj pregled dobila? Nije! Komisija nije uspjela realno valorizirati sve ponuđene programe. Kao rezultat ovih svih okolnosti imamo niz prigovora od strane arhivskih ustanova na financiranje njihovih programa, ali i činjenicu (prema podacima iz završnih računa arhiva za 1978.) da prosjek OD u dvije arhivske ustanove u SRH bude različit čak za 2.600 dinara, što svakako nije rezultat razlike u postignutim rezultatima u radu. Razvitak samoupravnih odnosa u arhivskoj službi traži uključivanje svih društvenih struktura u razmatranje stanja u kojem smo se našli. Suočeni sa takvim stanjem u Karlovcu smo formirali Aktiv SKJ od svih komunista u našoj službi sa zadatkom da razmotri postojeće stanje i odredi akciju i zadatke komunistima u ovoj oblasti. Dalje od toga nismo došli. Vjerujemo da je Savez svojim radom u protekle dvije godine učinio niz korisnih poslova, pokrenuo rješavanje niza pitanja, ali što je možda i najvažnije, on je stvorio klimu povjerenja koja će omogućiti uspješnije djelovanje Saveza i arhivske službe u budućnosti. Izvještaje o svom radu u organima SDAR Jugoslavije podnijeli su Modrušan, Ribkin, Kolarević-Kovačić i Nemeth. Skupštini su podneseni financijski izvještaj o poslovanju SDARH i izvještaj Nadzornog odbora. U diskusiji o podnesenim izvještajima učestvovali su Androić, Zatezalo, Vlahov, Kasabašić, Jurlina, Ukrainček (tajnik RSIZ-a u oblasti kulture), Glavina i Kapović. Nakon diskusije Skupština je prihvatila izvještaj i razriješila svoje dosadašnje organe. Nakon provedenih izbora izabrani su i novi organi SDARH, Za prvog predsjedavajućeg izabran je Kapović Mato, a za drugog Giron Antun. Tajnik Saveza je Paver Josipa, a blagajnik Skoko Katica. Novi 455
