ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)
Strana - 417
svake godine. Sličan ugovor napravljen je također 23. VIII. 1788 64 za slijedećih 25 godina. Služba Član 10. »Svaka kmetska kuća Gundulića u kojoj bi bilo muško dijete s navršenih 16 godina od rođenja treba dati samo jednog čovjeka po kući u njegovu službu, a taj ga treba da služi u svemu i za sve 2 mjeseca godišnje, a nije podložen vršiti kakvu uslugu osim spomenuta dva mjeseca na godinu. Ali one kuće koje ne žele dati u osobnu službu svoga čovjeka dužne su dati nekog drugog muškarca u zamjenu za spomenuto vrijeme. A ako ni to ne učine, onda takva kuća treba da plati Gunduliću 90 groša godišnje. Tako trebaju postupiti svi oni koji se žele osloboditi svake vrste službe iz bilo kojeg razloga. Tim plaćanjem oslobođeni su bilo kakve službe. Primivši tih 90 groša godišnje, Gundulić od tih kuća ne može tražiti nikakvu službu, pod kaznu navedenu u članu 1. Kuće u kojima se nalaze muška djeca mlađa od 16 godina bez starijih, nisu obavezne vršiti službu, a niti plaćati 90 groša godišnje sve dok muško dijete ne navrši 16 godina života. Kada se seljani ili oni koji ih zamjenjuju nalaze u službi Gundulića, on ih je dužan plaćati 7 groša na dan, i to samo u novcu, a ne u robi. Ako bi se nalazili u službi pa zbog lošeg vremena ne bi mogli raditi ili bi bio svetačni dan, dužan ih je platiti po 4 groša za svaki dan. Osim navedene službe od 2 mjeseca kmetovi i seljani su dužni da po nalogu Gundulića jedan za drugim (redom) dođu barkom u Dubrovnik i da ga s njegovom obitelji pre vezu u Trpanj ili da ga od tamo dovedu, i to dva puta na godinu, ali Gundulić treba da plati ljudima koji će doći barkom dnevnice i pristojbu za barku, kako je rečeno u članu 5«. Drugostepeni organ najprije je s 28 glasova smanjio visinu dnevnih nagrada od 7 na 6 groša, a naknadu za dane praznika ili lošeg vremena smanjio je od 4 na 3 groša na dan. Zatim je jednoglasnom odlukom ovom članu dodano da i žene i dječaci mlađi od 16 godina trebaju, u vrijeme kada se Gundulić bude nalazio u Trpnju, služiti ga u svim stvarima koje odgovaraju njihovoj dobi, ali samo na području od rta Pelješca (Trstenice) do Janjine. Kao nagrada pripast će im ono što Gundulić bude smatrao da je pravedno, a za njihov neposluh kazna kakva je određena u članu 1. Nakon ovoga je Vijeće umoljenih prihvatilo prijedlog da se predviđeni iznos od 90 groša za oslobađanje od službe povisi na 3 dukata. P or ob Član 11. »Gundulić ne može niti smije poslati barabante da globe njegove kmetove u Trpnju niti ih može utamničiti ako prije toga nije dobio dozvolu kaznenog suda (banca criminale), a uz to će morati opravdati razloge zbog kojih je kmetove htio oglobiti i zatvoriti. Ovo pod kaznu utvrđenu u članu 1«. U drugostepenom postupku Trpanjci i Gundulić tražili su preinačenje ovog osjetljivog člana. Trpanjci su predlagali formulaciju po ko« Div. Foris, sv. 210, f. 184'—186' HAD. 27 Arhivski vjesnik 417
