ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 406

nasljednici stanovali izvan kuće umrlog, imäli sü pravo Uživati njegov posjed, uz uvjet da se presele u stan koji je pokojnik uživao.

16 Zakonom od 9. kolovoza 1568. Veliko vijeće je ukinulo carine na Pelješcu, pa su gospodari morali zemlju, koju su do tada obrađivali u vlastitoj režiji, pod prijetnjom konfiskacije, ustupiti kmetovima one kaznačine

17 u kojoj se carina nalazila. Istim zakonom određeno je da od zemlje, koju je kmet obrađivao i po procjeni davao gospodaru polovicu plodova, ubuduće će davati samo četvrtinu. Po starom je običaju pri sađenju loze gospodar davao kao pomoć kmetu određeni iznos, i to dijelom u gotovini, ä dijelom u robi. Ovim zakonom je određeno da se čitav uobičajeni iznos mora davati u gotovini.

18 Očito je da se ovom reformom htjelo iz osnova mijenjati prilike na Pelješcu ne dirajući pri tom temeljna načela agrarnog uređenja po kojem stanovnici Pelješca mogu biti samo kmetovi. Da li je oprezna vladajuća klasa ove zakonske odredbe donijela pod utjecajem bunta Mati je Ivanića na obližnjem Hvaru, ili nekih drugih unutrašnjih događaja, ne možemo pouzdano ustanoviti. Jedno je sigurno: ne radi se o filantropskom aktu dubrovačke legislature u korist kmetova, kako to misli Ryger.

19 Sve te mjere zakonodavca radi poboljšanja situacije na Pelješcu nisu zaustavile bježanje seljaka sa zemlje, pa je vlada zakonom od 9. studenog 1574, primorana zabraniti članovima brodskih posada i drugim domaćim i stranim osobama, da s dubrovačkog teritorija odvode na brodove seljake, koji prije nisu plovili, bez izričitog dopuštenja Senata. Ta zabrana vrijedi i ako je gospodar kmeta suglasan s njegovim odlaskom. Zapriječena je kazna od 300 dukata, koja će se onima koji je ne mogu platiti zamijeniti šibanjem i sa 6 mjeseci zatvora. Predviđene su kazne i za seljake koji bi se ukrcali na brod, kao i očeve i rodbinu koja se s tim suglasila ili slučaj nije prijavila vlastima.

20 Granični položaj Pelješca između mletačkih i turskih posjeda donosio je u 16. i 17. stoljeću mnoge neugodnosti, nasrtaje uskoka i hajduka,

21 ali uza sve to taj položaj u osnovi je pozitivno utjecao na razvoj pelješkog brodarstva, jer je poticao stanovništvo na legalnu trgovinu a i kontrabandu svake vrste. Obilje ribe u vodama poluotoka, uz relativno malo obradive zemlje, glavni su činioci da su Pelješčani od davnine bili upućeni na more, pa je pomorstvo i ribarstvo znatno ublažavalo njihove kmetske obveze. Parnica o kojoj će biti riječ pada upravo u vrijeme koje se obično uzima kao početak poleta dubrovačke plovidbe, koja je od kraja 17. 16 C. Schindler, o.e. (10), str. 24. Ovo preseljenje se nije uvijek tražilo. 17 Kaznačina je selo, terit. jedinica, pod upravom kaznaca, koji je pomoćni organ kneza, kao glavar sela, obavlja redarstvene i financijske poslove. 18 Liber Croceus, c. 237. Ove odredbe vrijede samo za Pelješac, dok su u Konavlima zabranjeni samo vinogradi na carini. Ovime nisu ukinute službe samo su gospodari bili manje motivirani za njih budući su se obavljale van Pelješca. 19 A. Smirić, o. c. (13), str. 16; M. Medini, O postanku i razvitku kmetstva i težačkih odnosa u Dalmaciji, Zadar 1920., str. 89. Te godine obitelj Orebić popravlja svoj kaštel oko kojeg će se razviti naselje kojem će dati ime. Zabilježeni su i pokušaji izdaje i to 1525. de Tani i 1535. Bucignolo, oba u vezi s Pelješcom. M Liber criminalium, citirano po B. Stulli, Ordines artis nauticae secundum consuetudinem civitatis Ragusii, Anali HID, I, 1952, 109. 21 F. Glavina, Povijesni prikaz ribarstva poluotoka Pelješca. Pelješki zbornik, 1976, 121-128. 406