ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 405

dum utendum et faciendum tamquam de re propria ad plenam etc

...«". Posjedovanje kuće za stanovanje bila je oznaka po kojoj su se razlikovali kmetovi od polovnika. Naime, budući da je svatko morao negdje stanovati, svatko na Pelješcu je morao biti nečiji kmet, tj. kmet onoga u čijoj kući stanuje, jer stjecati nekretnine na Pelješcu mogli su samo stanovnici grada Dubrovnika i predgrađa, a ne Pelješčani.

12 Kmet jednog gospodara mogao je biti polovnik drugog. Za zasnivanje kmetskog odnosa najčešće je bilo dovoljno da se glava obitelji usmeno obveze izjavom da će raditi »kako kmet«, a bila je čak dovoljna i sama činjenica ako se znalo da se koristi kojom kućom i vrtom gospodara, pa da je već samim tim bio dužan, po zakonu i običajima Pelješca, da vrši sve kmetske obveze prema vlasniku te kuće." Za uživanje vrta u blizini kuće, te pravo na pašu i sječu drva (ius lignandi et pascendi) kmet je bio dužan davati običajima ili ugovorima utvrđene »časti« (onoranze) zvane »pokloni«, a sastojali su se od svinjskog buta ili glave, jaja, kokosa, jagnjadi, koje je kmet donosio o pokladima i u određene blagdane. Sam kućedomaćin je rijetko osobno vršio službu, već je na nju slao članove svoje porodice.

14 Ta služba imala je u običajima i zakonima Republike određena pravila. Gospodar je bio dužan osigurati kmetu za vrijeme službe krov nad glavom, hranu, a i simboličnu nagradu. Neizvršeni dani službe nisu se mogli prenositi u slijedeću godinu. Kad bi izumrlo muško koljeno kmetske porodice, zajednicu bi nastavljale žene, te je jedna vršila dužnost kućedomaćina, dok nije ponovno muškarac stupio u porodicu.

15 O takvoj se ženi kućedomaćinu u dubrovačkom zakonu veli »est masculus«. Kad se kmetska porodica htjela podijeliti, trebala je suglasnost gospodara za diobu. Ako je gospodar odbio dati privolu kojem od članova porodice koja se dijelila, taj je imao pravo na naknadu poboljšica, što su ih njegovi predšasnici uložili u popravak kuće, zidanje međa i dizanje nasada na pripadnom dijelu zemljišta. Ako je kmet umro bez zakonitih nasljednika, gospodar je postao vlasnikom svih njegovih poboljšica. Ako je kmet za sobom ostavio djecu, ženu, majku u kući u kojoj je stanovao, oni su vodili i dalje imanje i uživali poboljšice, ako su sve obveze prema gospodaru izvršavali jednako kao i umrli. Ako su » C. Schindler, o.e. (10), 31. n Iznimka je Grčki pisak, današnje Broce gdje je vlada nastanila seljake vojnike, te zakonom 10. XII 1364. regulirala njihovo vladanje, pa i vlasničke odnose. Tek 1800. pravo sticanja nekretnina prošireno je na stanovnike Orebića. Pomorski kap. iz Orebića Mato Belatin obratio se 28. VI 1796. molbom Velikom vijeću, da mu odobri kupnju jedne male kućice koja se nalazi uz kuću u kojoj stanuje njegova brojna obitelj u Orebiću. Mada se on bio oslobodio kmetstva, za ovu kupnju trebao je dozvolu, jer kako se kaže u zaključku kojim se ova kupnja odobrava, »non potendo alcuno che è abitante della Città e Borgo di nuovo acquistare délie terre di Canali, Primorie, Stagno e Ponta«. Liber Croc. ser. XXI, 1, knj. 126, f. 78-79. HAD. 13 A. Smirić, Intorno al Contadinaggio alla Colonia, e ad altri raporti giuridici fra proprietari e coltivatori nel territorio della fu republica di Ragusa, e della Dalmazia in generale, rkp. Ha Zadar, 26, str. 58. 14 Dopuštalo se da službu obavi u zamjeni muškarac koji nije pripadao ovoj porodici, ali uz uvjet da ga gospodar smatra sposobnim. Ako se na poziv za službu nije odazvao član porodice, a niti poslao odgovarajuću zamjenu, gospodar je mogao uzeti trećeg na račun kmeta. i' U Trpnju je zet redovito uzimao prezime žene gdje se priženio, »da ne zgine ime s dvora«, kako to Trpanjska uzrečica kaže. Tako u popisu obitelji Marije žene pok. Ivana Ivete stoji zabilježeno: »Anton Blaža Andričić oženio je F ranu kćer Ivana Ivete te od 1776. nosi prezime »Andricich in Ivetta«. Ovo prvo se brzo gubilo i ostajalo samo posljednje. To im je i iz kmetsko-nasljednih odnosa bilo lakše jer se imovina nalazila i dalje pod istim prezimenom. Tako je od Vida nastao Krešić, od Krešića Porobilo, Andričić-Stric, Franković-Bakula, Nesanović-Franković itd. 405