ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)
Strana - 394
0 načinu života, o običajima, obiteljskom životu, ponašanju, modi, ukusu, glazbi, društvenim, socijalnim, političkim preokupacijama. Na žalost pristup filmskoj vrpci kroz kilograme isuviše je nazočan, zabetoniran i u ljudi koji film proizvode, koji ga uvoze i prikazuju. Pored ovih poteškoća valja očekivati, osim načelne podrške, izravnu pomoć ne samo od samoupravnih interesnih zajednica kinematografije i kulture već i radnih organizacija, filmskih radnika, kulturnih i javnih radnika u Hrvatskoj. Bez te pomoći nemoguće je zamisliti nadilaženje početnih poteškoća. Krivo je očekivati da mali broj ljudi koji će raditi na tom odgovornom zadatku riješe ono što smo trebali učiniti pred trideset pa i više godina. Nije potrebno posebno naglašavati što su filmski arhivi i kinoteke značile u razvoju pojedinih nacionalnih kinematografija, u pojavi novih pravaca u povijesti filma, novih autorskih ličnosti i usmjerenja. Kinoteci možemo zahvaliti i pojavu autorskog pravca u našoj kinematografiji šezdesetih godina, što je rezultiralo stvaranjem niza izuzetnih ostvarenja u čitavoj jugoslavenskoj kinematografiji. Kinoteka Hrvatske trebala bi zajedno s »Filmotekom 16«, Akademijom za kazališnu i filmsku umjetnost, Kino-savezom SR Hrvatske, Filozofskim fakultetom 1 centrima za kulturu biti onom snažnom jezgrom koja će zračiti novim impulsima koji će pridonositi drukčijim odnosima unutar filmske djelatnosti u našoj republici. U ovom trenutku taj dio kinematografske djelatnosti nalazi se potpuno izvan tokova samoupravne transformacije u kinematografiji. Točnije, ono nema nikakav utjecaj na zbivanja u kinematografiji. U sređenim odnosima unutar kinematografije ta jezgra trebala bi biti »umom« kinematografije. Kad to kažem mislim na nivo mišljenja o filmu a ne na nivo vlasti ili pak financijske moći. Priznavanje važnosti i tom dijelu kinematografske djelatnosti od strane društva pripomoglo bi unošenju ravnoteže unutar potpuno neuravnoteženih interesa unutar kinematografije u našoj republici. Prisililo bi to i nosioce tzv. »vlasti« i nosioce financijske moći za drukčiju argumentaciju i drukčiji odnos prema domaćem filmu i filmskom stvaralaštvu u cjelini. Vrela: Zakon o kinematografiji, Narodne novine — Službeni list SR Hrvatske, broj 29, god. XXXII, 5. srpnja 1976. Jacek Fuksiewicz, Polish cinema, Warszawa, 1973. France Brenk, Nacrt povijesti jugoslavenskog filma, (izašlo kao dodatak knjizi Georgesa Sadoula, Povijest filmske umjetnosti, Zagreb 1962. Ivo Škrabalo, Povijest hrvatskog filma (1896 — 1941) Forum broj 7-8, juliaugust 1979. dr Petar Volk, Svedočenje (hronika jugoslovenskog filma 1896—1945), Beograd 1973. Ivan Nemanič, Zbirke filmov v Arhivu Slovenije, Arhivski vjesnik XVII — XVIII, 74-78. Vladimir Pogačić, Filmski arhivi kod nas i u svetu, Arhivist, XV, sv. 1-2, 1965, str. 18 do 23. J. Kos, Fotografsko, filmsko in fonografsko gradivo ter arhivi, Arhivist XXII, 1-2, 1972. 394