ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)
Strana - 36
Stoka je također mnogo stradala dijelom što je narod do maksimuma istu davao partizanima, a ono što je preostalo opljačkao je okupator. Smokava je ove godine bilo u dovoljnoj količini u većini primorskih krajeva ali uslijed nestašice druge hrane narod je smokve uglavnom pojeo osim na istočnom dijelu Hvara gdje ih ima nešto više i u Makarskom primorju koje — da nije bilo neprijateljske okupacije moglo je da izvoze do 20 vagona. Grožđe je ove godine dobro rodilo pa je vina bilo u izobilju u svim krajevima tako da se je postavljao problem sudova u koje bi se pohranilo novo vino. Taj problem se je nametnuo dijelom s razloga što je tokom minule godine okupator popalio mnogo bačava (naročito u makarskom primorju) a dijelom stoga što je veliki dio vina od lanjske berbe ostao po konobama neprodat. Ovaj odbor je nastojao da seljacima u tome pomogne savjetima i uputama o pravilnoj raspodjeli bačava. U nekim slučajevima ovaj odbor je uspio da nabavi manji broj bačava i podijelio među najpotrebnije. Dobiveno vino nije moglo da se iskoristi jer uslijed novo nastale političke situacije vino se nije moglo izvoziti na tržište. Jedan mali dio je iz omiškog i imotskog kraja upućivan u Bosnu, tako isto i rakija, ali sve to u manjim neznatnim količinama. Ovaj odbor je bio preduzeo mjere da omogući tu trgovinu u znatnijim razmjerima, ali u tome ga je spriječila neprijateljska ofenziva. Uslijed toga većina vina je ostala po konobama sa ostatkom prošlogodišnjeg vina. Neprijatelj je prilikom upada na Pelješac prolio mnogo vina i popalio mnogo baćava. Slično se dogodilo i u makarskom primorju gdje su velike količine vina opljačkane. Sa Korčule nemamo izvještaja ali treba pretpostaviti da će i tamo velika količina vina biti od neprijatelja opljačkana i uništena. Vina za izvoz još ima na Visu oko 500 vagona, na Hvaru oko 800 vagona, na Braču oko 60 vagona, dok za druge krajeve nemamo podataka. Ispečeno je i nešto rakije (tako da je na pr. na Srednjem dalmatinskom otočju — Brač, Hvar, Vis — ima oko 25 vagona za izvoz). Prema potrebama vojske od rakije se je pravio destilat i tako su sve bolnice bile opskrbljene alkoholom u dovoljnoj mjeri. Mi smo blagovremeno bili dali direktive za kampanju pečenja pekmeza od grožđa, čime bi se bile stvorile zalihe zdrave hrane, ali odbori nisu shvatili korisnost ovih uputa i u tome nismo postigli željene rezultate, tako da je pekmeza bilo priugotovljeno samo nekoliko vagona, od toga najviše u Vrgorskom kraju i nešto malo na Hvaru, Korčuli, i Pelješcu, a u drugim krajevima sasvim neznatne količine. Od ostalog voća bilo je nešto više rogača na Visu i badema u Makarskom Primorju (oko 2 v.) i Trogiru. To voće je narod iskorišćavao za prehranu tako da se narod Komiške općine još i danas u glavnom time ishranjuje. Rod maslina je ove godine bio rekordan u Makarskom i Omiškom primorju, na Pelješcu i Korčuli dok je u ostalim krajevima bio osrednji i u nekim mjestima podbacio, ali baš u času kad je kupljenje maslina i priugotavljanje ulja bilo u punom toku, neprijatelj je izvršio upad u krajeve najbogatije uljem i time potpuno poremetio kupljenje maslina i priugotavljanje ulja. Tako je na pr. kotar Makarski, koji bi inače bio pripremio oko 20 vagona ulja za izvoz, prikupio minimalne količine. Isti slučaj se je desio sa Korčulom i Pelješcom. Uslijed toga trpe svi oslobođeni krajevi u pomanjkanju ulja, a također i vojska. Na Hvaru ima nešto ulja i tako isto i na Braču, ali te količine ne mogu da zadovolje tamošnje potrebe naroda. Na 36