ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)
Strana - 392
tacije htjelo trajno zabilježiti na filmsku vrpcu: pojedine spomenike kulture, značajne kulturne i javne radnike u našoj republici. Takvoj inicijativi možemo zahvaliti što, na primjer, postoji filmska vrpca od 50 sekundi trajanja na kojoj je naš poznati dokumentarist prof. Rudolf Sremec uspio kamerom, na žalost bez zvuka, snimiti pjesnika Tina Ujevića pred Zdencem života te u Kazališnoj kavani. Već ovaj mali filmski dokument ima neprocjenjivu vrijednost, jer pored donošenja ličnosti pjesnika u pokretu, s gestama i svim onim što čini ovu osebujnu ličnost, zabilježen je i ambijent Trga m. Tita, posebice Kazališna kavana, stjecište kulturnih i javnih radnika, koja je danas u potpuno izmijenjenom stanju. U toj prvoj fazi na filmskoj vrpci zabilježene su značajne kulturne i javne ličnosti u našoj Republici: dr. V. Bakarić, prof. Lj. Karaman, A. Cilić, V. Radauš, B. Maslarić, Mila Dimitrijević, Jakov Gotovac, Z. Rogoz, Kata Pejnović, V. Car Emin, Maja Strozzi i dr. Naslijedivši ovu dokumentaciju, »Filmoteka 16« nastavila je tu vrijednu djelatnost te je za vrlo malo sredstava, cea 18 milijuna starih dinara godišnje, na vrpcu od 16 mm bilježila značajne događaje koji su se zbili u gradu Zagrebu, rekonstrukcije, mijenjanje lica grada Zagreba, te mnoge kulturne i javne radnike. Tako su na filmskoj vrpci u razdoblju od 1968. godine do danas zabilježeni: Tošo Dabac, Mirko Rački, Oskar Herman, Vasilije Jordan, Branko Ružić, Miljenko Stančić, Marino Tartaglia, Gustav Krklec, Grga Novak, Marijan Detoni, Ivan Sabolić, Vjekoslav Rukljač, Grga Antunac, Dragutin Tadijanović, Vjekoslav Majer, Jure Kaštelan, Ljubo Babić, Vojin Bakić i dr. Zbog nedovoljnih sredstava vrlo mali broj ovih filmskih dokumenata ima originalne tonske zapise. Pored tih skica za portrete, praćen je i svakodnevni život u Zagrebu, bilježeni su prizori na ulicama, tržnici, razni događaji, proslave, obljetnice, manifestacije. Međutim, sve je to bio posao pun entuzijazma, ali bez potrebnog dugoročnijeg programiranja, bez određene jasne koncepcije. Razlog tome treba tražiti u neshvaćanju vrijednosti koju ima takva filmska dokumentacija. Tko se, na primjer, od novih generacija sjeća kako su izgledale kasarne u Savskoj cesti na mjestu gdje je izrastao novi hotel Intercontinental? Tko se sjeća kako su izgledale Rudolf ove kasarne, a riječ je tek o nekoliko godina koje su prošle. »Filmoteka 16« je to na sreću zabilježila filmskom kamerom. Budući da »Filmoteka 16« i nadalje stvara tu vrstu dokumentacije, još uvijek u vrlo skromnim tehničkim mogućnostima i u skromnom opsegu, pa se uglavnom koncentrirala na grad Zagreb, nužno je za potrebe čitave republike osmisliti dugoročni program snimanja filmske i foto-dokumentacije. Valja zacrtati temeljne okvire takva programa, njegove ciljeve i namjenu. Kinoteka Hrvatske, budući da će se oko nje okupiti stručni ljudi iz kinematografije, te kulturni i javni radnici, morala bi preuzeti i brigu oko programskog osmišljavanja koje će stvoriti uvjete za dugoročno i sustavno filmsko bilježenje pojedinih akcija, događaja, manifestacija, ličnosti iz kulturnog i javnog, te društvenog života u našoj republici. 392
