ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 381

interesa njihovih vlasnika. No, i uz odlučan stav da »javne« arhivalije ne mogu biti u privatnom vlasništvu. — Težnja da se isto tako što uspješnije usklade: princip javnosti i što potpunije pristupačnosti arhivske građe korisnicima s načelom o zaštiti privatnih interesa pojedinaca građana, obzirom na podatke koje o njima sadrži arhivska građa. Dosljedno francuskoj tradiciji zaštite takvih interesa građana norme o korištenju odnosne arhivske građe nisu ostavljene provedbenim ili drugim propisima, već su detaljno precizirane u ovom novom, osnovnom, zakonu o arhivskoj djelatnosti u Francuskoj. I opet dosljedno tradiciji, ali i zbog principijelnih razloga, razlike između starih propisa i novih normi o rokovima javnosti arhivske građe nisu velike. Zaštitu interesa građana upotpunjuje i norma o čuvanju profesionalne tajne sa strane arhivskih radnika. Princip javnosti temelji se danas na pravu građana na informiranje. To je jedno od fundamentalnih suvremenih prava građana. Međutim, kao i ostala takva prava tako i ovo mora biti regulirano. U protivnom, tjeranjem do apsurda i stihijnom njegovom primjenom povrijedila bi se neka druga fundamentalna prava građana. Kod arhivalija je to naročito moguće, osobito u već spomenutoj građi koja sadrži razne osobne podatke koji se odnose na vitalne interese i na dignitet građana. Isto je tako nedvojbeno i općepriznato načelo, da se korištenje određenih izvora informacija mora ograničiti i regulirati kada je u pitanju zaštita određenih općih društvenih interesa. O svemu tome francuski zakonodavac vodi računa na primjeren i razuman način. — Uzevši u obzir cjelinu načela koja sadrži i na kojima se zasniva, kao i pravne formulacije u kojima su ti principi oblikovani i redigirani, može se reći, da novi francuski arhivski zakon ne sputava dalji razvitak arhivske djelatnosti, već joj naprotiv pruža izdašne mogućnosti tog razvitka prema novim društvenim potrebama koje nastaju. — Kada budu doneseni, u smislu čl. 32, svi dekreti s detaljnim odredbama za provedbu normi iz prvog, drugog, trećeg i četvrtog poglavlja ovog novog arhivskog zakona, pa uz druge provedbene propise budu objavljeni u zbirci, moći će se bolje sagledati i ocijeniti cjelina novog francuskog zakonodavstva. Nesumnjivo je, da će svi stručni arhivski krugovi u svijetu uvijek s posebnim interesom pratiti kako se rješavaju problemi suvremenog arhivskog zakonodavstva u zemlji koja ima na svijetu najdužu tradiciju moderno organizirane arhivske službe. SUMMARY ABOUT THE NEW LAW OF THE ARCHIVES IN FRANCE In the first part of the study the author brings up several elementary data about the history of the French archivic legislation. He points out the fact, that the New Archivic Law of 3. 1. 1979. is the first such complete and unifying archivic law in the long and renown history of the historic archives in France. 381