ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 367

ljenih. Kako pak nije došlo do nikakvih izmjena prethodnih naredbi, to su oni i eksperti bili razriješeni dotadašnjih dužnosti

39

, a da nisu obavili povjeren posao. Većina talijanskih stručnjaka je bila iz Zadra, pa je tamo i ostala. Delegati su se dogovorili da će obostrano nastojati da se što skorije nastavi započeti rad. Ovdje je potrebno istaknuti jednu vrlo važnu činjenicu. Naime, naša je delegacija primijetila da među spisima dalmatinskog namjesništva koji su podlijegali podjeli nedostaju mnogi vrlo vrijedni spisi koji su se odnosili na stanovište austrijske uprave prema našim nacionalnim aspiracijama, korake koje je ona poduzimala da ih zatomi, te na ulogu talijanaške birokracije u političkom životu Dalmacije posljednjih četrdesetak godina vladavine Monarhije u ovoj našoj pokrajini. Konkretno, među postojećim spisima namjesništva nije bilo dokumenata o hapšenjima za vrijeme prvog svjetskog rata, internaciji, političkim procesima, kolonizaciji Boke kotorske, Majskoj deklaraciji, Tiszinoj posjeti Dalmaciji, aneksiji Bosne i Hercegovine, atentatu u Sarajevu, balkanskim ratovima, Hendelovoj aferi, jezičnom pitanju, omladinskom pokretu, organizaciji »Sokola«, posjetu Franje Ferdinanda i princa Danila Dubrovniku, Riječkoj rezoluciji, te mnogih tajnih spisa

40

. Tada je učinjen pokušaj da se osvijetli sudbina nestalih spisa, ali nije bilo moguće utvrditi ništa određenije. Može se jedino konstatirati da su za ono što nedostaje jednako odgovorne Austro-Ugarska i Italija

41

. Jamačno će jednog dana izaći na javu istinska sudbina dotičnog materijala. Tijekom prvog zasjedanja (rada) komisija je održala ukupno 58 sjednica, od kojih su neke zaista bile samo formalnog karaktera (predaja izdvojenih, podijeljenih spisa dotičnim vlastima), a veći dio sjednica protekao je u radnoj, točnije diskusionoj atmosferi, kako smo to već prije naveli. IV. Poslije prestanka rada Komisije u Zadru krajem 1924. god. dr. A. Dulibić je jedini, kao predstavnik naše delegacije, nastavio vršiti svoju dužnost u Šibeniku; vodio je korespondenciju s pretpostavljenima i zainteresiranima u privatnom smislu. Početkom 1925. god. on je putovao u Split radi pregleda primljenih spisa i njihova smještaja

42

, o čemu ćemo kasnije reći nešto više. Uz to je rješavao eventualnu poštu i pritom očekivao poziv za rad komisije na daljoj podjeli zadarskih arhiva. Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine SHS smatralo je da nije potrebno da komisija nastavi rad u prijašnjem sastavu, dok je dr. A. Dulibić bio upravo suprotnog mišljenja; mislimo: sasvim opravdano. Naime, on je predlagao da se odmah imenuje pored njega još jedan pravi delegat i barem tri eksperta, kako se posao ne bi odugovlačio. Predlagao je također da se na vrijeme izrade pravila za podjelu »historijskih« spisa, zašto su bila opet potrebna dva eksperta historičara. No dotično je ministarstvo imalo svoju računicu i radilo po svojem na» Isto, br. 150, 201. 4

° Isto, br. 129, 223. 41 Isto, br. 224. — Jedan dio spisa tada odnesenih u Austriju vraćen je HAZd-u tek nakon drugog svjetskog rata (D. Foretić, n. d., str. XXXVIII. 42 HAZd, korespondencija D, br. 234. 367