ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)
Strana - 363
šeg prethodnika u Zadru, osim područja anektiranog Italiji", ali je zbog oprečnih mišljenja ipak dogovoreno poslije dugih diskusija da spomenuta biblioteka ne bude objekt podjele. Nesuglasice su izbile i prilikom određivanja najmlađeg limita spisa koji podliježu podjeli. Naša delegacija je smatrala da treba dijeliti i spise nastale poslije sklopljenog primirja, što protivna strana nije odmah htjela prihvatiti, dokazujući da su ti spisi produkt djelovanja talijanskih vlasti. Svoje tvrdnje su oni potkrepljivali pozivanjem na čl. 27 stav 2. Konvencije, ali su, kako ćemo vidjeti, ipak spisi dijeljeni kompletno, odnosno sve do dana djelovanja pojedinih ustanova. Što se tzv. historijskih spisa tiče, nije se našao zajednički jezik. Naši delegati su tvrdili da je ova komisija kompetentna obaviti ovaj posao, dok su Talijani dokazivali suprotno, naglašavajući da će to biti moguće tek onda kada se sačine posebna pravila, kako je to Konvencija stvarno i predvidjela. Na tome se i ostalo. Pravila, čini se, nisu nikada bila izrađena, pa do podjele tih spisa nije ni došlo. U srpnju 1925. god. vlada Kraljevine SHS sastavila je promemoriju u' vezi s tim. Po njoj su toj skupini pripadali svi spisi iz perioda od 1409. do 1918. godine. Kako su spisi mletačke i francuske uprave (1806—1813) pripadali Italiji, a oni od 1878. naovamo podlijegali općoj podjeli, to su ovdje preostali spisi prve austrijske uprave (1797—1806), obiteljski spisi, spisi ukinutih samostana i gradova 24 . Međutim prema diskusiji, i prema postavkama Konvencije, historijskim spisima pripadali bi samo oni iz perioda druge austrijske uprave, od 1815. do 1878. godine, jer je Konvencija predvidjela da spisi iz doba mletačke dominacije pripadnu Italiji, dok je naknadno odlučeno to isto i za one iz napoleonske epohe. Stoga dr. Dulibić ispravno zaključuje da »mi ne bi dobili tako važnih akata i dokumenata u historijskom i kulturnom pogledu, da bi rezultat opravdao rad i trošak«. Ako pak Ministarstvo vanjskih poslova drži da treba ipak pristati na prijedloge talijanske delegacije, onda on predlaže da se u buduću komisiju za izradu pravila za podjelu spomenutih spisa postavi stručno najprikladnija osoba 25 . Koliko nam je poznato, u komisiju koja je kasnije djelovala nije postavljena niti jedna osoba od onih koje je on predlagao kao izuzetno dobre stručnjake za dalmatinsku prošlost, niti nam je poznat učinak njezina rada. Pored tih nesuglasica komisija za podjelu »arhiva« je od 27. VI, do 22. XI. 1924. godine neprestano radila na svojemu primarnom zadatku. Radilo se naime odjednom na podjeli spisa sudskih i financijskih vlasti, te spisa dalmatinskog namjesništva i direkcije pošta i telegrafa u Zadru. U svrhu što bolje i ažurnije obavljenog posla dr. A. Dulibić je samoinicijativno organizirao pomoćne radne sile, nadajući se da će sav posao biti obavljen za tri-četiri mjeseca kontinuiranog rada, ali se u toj prognozi uvelike prevario. On je također nastojao što solidnije organizirati i prijevoz arhivskog materijala u odredišta na teritoriju Kraljevine SHS, iako to nije bilo u njegovoj osobnoj nadležnosti. Nadalje, tražio je od velikog župana splitske oblasti da nastoji angažirati jednog službenika kojemu bi bio povjeren nadzor odnosno rukovođenje poslovima iskrcavanja i smještanja arhivalija na prikladna mjesta, ali ta « Isto, zapisnik XXXVI /2. sjednice od 8. X. 1924. 24 Isto, korespondencija D, br. 102. 25 Isto, br. 58. 363
