ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)
Strana - 358
Tako je dakle stjecajem okolnosti na jedno mjesto koncentrirana gotovo sva dokumentacija djelovanja spomenute komisije. Ondje se nalazi velik dio korespondencije obiju delegacija s njihovim pretpostavljenima, popisi podijeljene arhivske građe i razni izvještaji članova komisije, pa ćemo na osnovi toga materijala barem pokušati rekonstruirati rad te komisije i utvrditi eventualne posljedice toga čina, naročito s obzirom na onaj dio arhivalija koji je tom prilikom dodijeljen bio Kraljevini SHS. Naravno, ne možemo tvrditi da je dostupna dokumentacija cjelovit refleks djelovanja dotične komisije, jer postoji još uvijek mogućnost da svaka pojedinost ne bude osvijetljena u dovoljnoj mjeri. II. Davne težnje talijanskog imperijalizma za posjedovanjem istočne obale Jadranskog mora bile su na pragu ostvarivanja već 1915. godine, kada su naime saveznici Londonskim ugovorom obećali Italiji velik dio našeg obalnog pojasa kao nagradu za njezino sudjelovanje u ratu na njihovoj strani. U suton Austro-Ugarske, 3. studenoga 1918. god., Italija je na osnovi tadašnjeg primirja između saveznika i vojnih predstavnika Monarhije izvršila vojnu okupaciju onog dijela Dalmacije koji joj je bio obećan službeno prije nekoliko godina. Mlada balkanska država, Kraljevina SHS, nije se mogla pomiriti takvim aktom, pa je svim silama nastojala ove krajeve zadržati za sebe kao organski dio južnoslavenske cjeline. Zbog toga se na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. god. vodila žestoka i dramatična borba između talijanskih i jugoslavenskih diplomata. Pitanje je tada ostalo neriješeno, pa je odlučeno da se odnosne države međusobno sporazumiju kako će riješiti taj problem. To je i učinjeno poznatim Rapalskim ugovorom od 12. studenoga 1920. god., prema kojem su Italiji pripali neki dijelovi našeg teritorija, među njima otok Lastovo i grad Zadar s najbližom okolicom. Ta je činjenica za nas značila gubitak ne samo u teritorijalnom nego i arhivističkom smislu, kako ćemo kasnije pokazati. Naime, kada je konačno riješen problem teritorijalnog razgraničavanja, odmah su iskrsli neki novi problemi u vezi s tim, koje je trebalo što skorije riješiti u interesu ažurnog vođenja službene administracije obiju država. Jedan od tih problema bilo je pitanje podjele spisa dalmatinskih »arhiva«, odnosno »arhiva« grada Zadra kao bivšeg pokrajinskog središta, gdje su bili pohranjeni administrativni i sudski dokumenti koji su se odnosili na stanovništvo cjelokupne pokrajine/ Već je članom 2. Rapalskog ugovora predviđeno da će se posebnom konvencijom utvrditi sve ono što tangira odnose Zadra s okolicom i svom Dalmacijom, »obuhvatajući i pravednu podjelu pokrajinskih i općinskih dobara i odnosnih arhiva« (podcrtao š. P.). ä To je i učinjeno nacrtno u Rimu 1921,* a onda u konačnom obliku ugovorom sklopljenim između Kraljevine SHS i Italije u tom gradu 23. listopada 4 Podijeljeni su bili i arhivi koji su se odnosili na Trst, Istru i Slovensko primorje, što je radila posebna komisija. 5 Vidi: Rapalski ugovor i sporazumi i konvencije između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije, Beograd 1923, str. 6. * J. Nagy, Naše arhivalno pitanje do konca g. 1922, Narodna starina, sv. 3, Zagreb 1922, str. 32. 358
