ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 354

Poliesterske folije, mylar i melinex, imaju izvanredna optička termička i fizikalno-kemijska svojstva. Izrađuju se u obliku filma, pa su im mehanička svojstva bolja od onih polietilenske folije. Zbog visokog tališta (200—250°C) otpornije su prema toplini od polietilena (talište 115— 120°C). Svjesni prednosti poliesterskih folija, mi smo se u Laboratoriju za restauraciju i konzervaciju Arhiva Hrvatske ipak odlučili za zaštitu nacrta na transparentnom papiru ulaganjem u košuljice od polietilena, i to iz nekoliko razloga: 1. znatno umanjene mogućnosti mehaničkog oštećivanja nacrta; 2. mnogo bolje manipulacije nacrtom, koji se inače pri normalnom rukovanju vrlo lako zaderava; 3. vrlo jednostavne i brze izrade omotnica; 4. mogućnosti primjene bilo koje tehnike snimanja (za izradu foto-kopije, kseroks-kopije, mikrofilma itd.) kroz foliju ako se za to pokaže potreba; pri tom treba jedino voditi računa o temperaturi, jer je talište polietilena između 115 i 120°C i 5. najvažniji razlog je cijena i pristupačnost polietilenske folije (polietilen se proizvodi kod nas, te ga nije potrebno uvoziti za razliku od mylara i melinexa). Polietilen kao i sve ostale plastične folije (acetatna celuloza, mylar, melinex itd.) zbog statičkog elektriciteta privlači prašinu. To se ne može smatrati negativnim, jer ako su osigurani optimalni uvjeti čuvanja, nacrti ne bi smjeli doći u doticaj s prašinom, a ako do toga ipak dođe, ona se može vrlo jednostavno ukloniti. Mišljenja o čuvanju dokumenata u omotnicama od polietilena su vrlo suprotna. Neki smatraju da u takvim omotnicama može doći do tzv. »znojenja« materijala. Naime, naglo sniženje temperature može dovesti do porasta relativne vlage unutar košuljice što dovodi do kondenzacije. »Znojenje« može biti praćeno pljesnivljenjem. Takvi slučajevi su zabilježeni i za to postoji velika mogućnost ako se radi o higroskopnom materijalu većeg volumena smještenom u hermetički zatvorenu omotnicu. Međutim, vjerojatnost pojave »znojenja« u slučaju nacrta na paus-papiru je znatno manja, jer se radi o tankom papiru koji ne sadržava mnogo vode, a košuljice u koje se ulažu nisu hermetički zatvorene. Zaključak U ovom radu iznesena su naša iskustva i način rada s nacrtima na paus-papiru, te primjeri iz literature o iskustvima i postupcima drugih koji se odnose na istu problematiku. Na temelju svega toga može se zaključiti da zaštita nacrta na transparentnom papiru ulaganjem u košuljice od polietilena, odnosno svih drugih vrsta plastičnih folija koje posjeduju potrebna svojstva, predstavlja, zasad, najbolje rješenje, dok se ne pronađe neka mogućnost njihova restauriranja. Međutim, treba uvijek imati na umu da je vrlo važno pridržavati se propisanih klimatskih uvjeta u spremištu, a ako oni ne postoje, treba nacrte češće kontrolirati. 354