ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)
Strana - 352
vlage kroz mjesec dana, odmatanju nacrta, čišćenju, te ravnanju u vlažnoj komori pri 100% relativnoj vlazi kroz 1—5 dana uz prisutnost fungicida. Konačno su nacrti osušeni između voštanog papira i bugačica i složeni u košuljice od »permalife« papira 14 . Paralelno s radom na zaštiti vršila se i katalogizacija. Godine 1972. primili smo na restauriranje vrlo krhke i zaderane nacrte na paus-papiru od Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture. U tom slučaju odlučili smo se na mehaničku zaštitu nacrta ulaganjem u košuljice od polietilenske folije. Izrada omotnica je vrlo jednostavna i brza. Nacrt se ulaže između dva lista folije, pa se s pomoću ravnala i lemila zatale tri strane. Četvrta strana je slobodna. Na tom se mjestu omotnica presavije i lagano učvrsti selotejpom. Nacrt se ne može pomicati unutar omotnice, jer je ona izrađena po mjeri, a jedna slobodna strana omogućava lagano vađenje nacrta u slučaju potrebe. Prije ulaganja u omotnicu nacrti su očišćeni od prašine, a zaderana mjesta su blago zalijepljena uskim ljepljivim vrpcama koje upotrebljavaju filatelisti. Zaštita spomeničkog blaga ulaganjem u vrećice ili košuljice od različitog materijala nije neko novo otkriće. S vremenom i razvojem tehnologije, te otkrivanjem novih spojeva, mijenjali su se samo materijali od kojih su se izrađivale zaštitne omotnice. Već se na Međunarodnoj konferenciji o čuvanju i popravljanju starih rukopisa u St. Gallenu 1898. godine govori o čuvanju posebno vrijednih dokumenata koji su jako oštećeni između staklenih ploča. Posebno se takva metoda zaštite upotrebljavala za dokumente na papirusu. Međutim, staklo je dosta teško i lako lomljivo, pa je manipulacija s tako zaštićenim dokumentima vrlo ograničena i nespretna. Razvojem polimerne kemije došlo je do otkrića novih materijala koji su vrlo uspješno zamijenili i konačno istisnuli staklo. Od polimernih spojeva izrađeno je umjetno staklo »pleksiglas«, koje posjeduje prozirnost pravog stakla, ali mu je težina mnogo manja i teže je lomljivo. U Glavnom državnom arhivu Bavarske u Miinchenu jedan je list Biblije iz 311-382. godine n.e. nakon restauratorskog postupka zaštićen ulaganjem između ploča od pleksiglasa debljine 8 mm. Ploče su međusobno spojene kopčama i položene u kazetu u obliku pulta presvučenu samtom, te pohranjene pod optimalnim uvjetima. Taj dokument od izuzetno velike vrijednosti izrađen je na pergameni purpurne boje i ispisan srebrnim slovima. Velike količine arhivskog i bibliotečnog materijala nalaze se danas u vrlo lošem stanju. Radi usporavanja njezina propadanja, posebno kada se radi o vrlo vrijednom ili unikatnom materijalu, rabe se različite metode zaštite, a smještanje između plastičnih folija dobiva sve više na značenju. Tom se metodom koriste i u Kongresnoj biblioteci u Washingtonu. Posebno vrijedni dokumenti ulažu se u košuljice od »mylara« 15 , kako bi se sačuvao njihov originalni izgled koji se laminacijom inače gubi. Dokumenti se prije ulaganja u omotnice obično neutraliziraju. M Permalife papir, trgovački naziv za posebnu vrstu kvalitetnog i neutralnog papira. 15 Mylar, trgovački naziv za polietilentereftalat firme »Dupont«, debljine 6—250 u. 352
