ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)
Strana - 334
trimo, jer nam nije namjera naknadna kritika dosadašnjeg rada, već nastojanje da se pridonese provedbi odredaba novoga zakona i da se izbjegne ponavljanje starih pogrešaka. Prije svega treba da arhiv utvrdi koji će imaoci izrađivati posebnu listu svoje građe, jer to zakonom nije određeno. 3 Posebnu listu i uvodno spomenuti opći akt neće izrađivati ni svi imaoci građe koje arhivi vode u svojim evidencijama. Među te spadaju oni imaoci kod kojih nije organizirano samoupravljanje (npr. većina društvenih organizacija i vjerske organizacije). Dalje posebnu listu neće izrađivati oni imaoci koji su to do sada učinili i oni kod kojih su posebnim propisom utvrđeni rokovi čuvanja građe. Važno je utvrditi iz kojega će perioda građa biti obuhvaćena posebnom listom. Može se čuti raspravljanje i različita mišljenja o tomu da li su potrebne dvije liste — opća i posebna, ili je dovoljna jedna, hoće li se građa iskazana u općoj listi obavezno unositi u posebnu, na koju se građu može posebna lista primjenjivati, mogu li se odabiranja i izlučivanja vršiti bez lista, koja je uloga i kakve su obaveze i prava arhivske djelatnosti pri izradi posebnih lista i općih akata kod imalaca građe i dr. O ovim i sličnim pitanjima valja se sporazumjeti i zauzeti jedinstven stav, da bi svi arhivi postupali jednako, racionalno i u duhu propisa. Pokušat ćemo odgovoriti na ova pitanja, ne smatrajući da će ti odgovori biti jedini, najbolji i konačni. Suvišna /je rasprava o jednoj ili dvije liste, jer je zakonom propisano da će se načiniti opća lista i posebna lista. Zamišljeno je da će opća lista, kao sastavni dio propisa, biti primjenjivana kod svih imalaca građe i na svim područjima, jer takvu građu sadrži, dok će svaka posebna lista biti primjenjivana kod imalaca na području za koje je izrađena. Prema tomu ne bi bilo prihvatljivo mišljenje da se posebna lista može primijeniti samo na građu koja je nastala u radu onoga imaoca koji je listu utvrdio i izradio. Načelno govoreći lista se može koristiti pri odabiranju i izlučivanju svake građe na koju je primjenjiva, bez obzira na to gdje je građa i od koga je proizvedena. 4 Samo je po sebi razumljivo da listu neće nitko ni pokušati koristiti kod građe koja nije sadržana u listi. Prihvaćajući ovaj stav ne bi svi jednaki imaoci na istom području, s jednakim funkcijama, poslovima i zadacima, te s jednakom građom morali izrađivati svaki svoju posebnu listu, već bi se izradu ovih lista moglo organizirati samo kod dva-tri odabrana imaoca, a potom ih ustupiti ostalim jednakim imaocima. 5 Ovi bi te liste usvojili, s eventualnim manjim dopunama i korekturama. Takvim postupkom ubrzala bi se izrada lista, te skratili i olakšali poslovi i imaocima građe i arhivskoj djelatnosti. U posebnu listu će se unositi samo građa koja nastaje u radu imaoca, a ne i građa koja je kod njega na čuvanju bilo iz kojih razloga. 3 O ovomu se može odgovarajuća odredba unijeti u provedbeni propis. 4 Ovo proizlazi i iz zakonske odredbe u čl. 24. st. 4. arhivskog zakona, gdje je riječ o primjeni posebne liste na građu preuzetu u arhiv. 5 Npr.: građevinska poduzeća, vodoprivredne organizacije, banke, bolnice, škole i dr. 334
