ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 27

dio ovog okružja (Imotski kotar) poznat kao ustaški kraj, ma da je sav pod kontrolom neprijatelja, što ranije nije bio, je daleko bolji i u daleko večem broju stoji uz našu borbu i Nijemcima ne uspijeva kao ranije da po tim selima uspostavljaju miliciju. Kao što smo već napomenuli, narod je iz Primorja evakuiran na otoke ali ni iz daleka u onom broju u kojem je želio (kao i na Korčuli) već je po našem savjetu u večem broju sklonio se na Biokovo odakle se postepeno vračao svojim kućama. Sa evakuisanim narodom je evakuisan i dio odbornika počam od Okružnog pa do seoskih NOO. Isti je slučaj i sa dborima Južno-dalmatinskog i Srednje-dalmatinskog otočkog okružja, ali je ipak po svuda ostavljen jedan (najbolji i najzdraviji) dio, drugi dio otišao u vojsku, a oni stari bolesni i iznemogli otpremljeni su da rukovode sa zbijegom. Sa ovim okružjem imamo čvršće i bolje veze nego napr. sa Južno-dalmatinskim i održavamo redoviti kontakt. I u ovom okružju, dok je bio oslobođen održavani su redoviti zborovi, konferencije i širi sastanci kao i na otocima, što sada nije moguće, ali se ipak ima tijesni kontakt sa širokim slojevima naroda. Srednje-dalmatinsko okružje koje ima pet kotara i koje je najveće okružje nije bilo nikada potpuno oslobođeno, ali kapitulacijom Italije ipak je bio oslobođen veliki dio ovog okružja, dok danas u večoj ili manjoj mjeri neprijatelj posvuda vrši kontrolu. Ipak postoji veče mogućnosti rada u jednom dijelu Trogirskog i Mučkog kotara nego li Solinskog ili Omiškog. Naš utjecaj je i dalje usprkos svih makinacija neprijatelja jači nego ranije, osobito se io može reči za Leeevički kraj koji je ranije bio sklon ustašama, danas je listom uz Narodno-oslobodilačku borbu, koju jače pomaže nego prije dok je bio oslobođen. U Solinskom, Trogirskom i Omiškom kotaru narod se listom digao na ustanak pri slomu Italije, kao što se digao i u samom gradu Splitu. Utjecaj građanskih stranaka je minimalan i ne dolazi u jačoj mjeri do izražaja, ali je ipak potrebito naglasiti da su četnici bili uspjeli u donjim Kaštelima (ma da u čisto Hrvatskom kraju) naoružati 30 četnika, pristalica JNS pod rukovodstvom jednog bivšeg jugoslavenskog oficira. Oni su se među sobom posvadili tako da im je broj spao na 14 a te su Nijemci razoružali. Nijemci pokušavaju sprovesti tu i tamo mobilizaciju pod prijetnjom, ako se ne odazovu da će im obitelji internirati, ali isto im, osim pojedinih rijetkih slučajeva ne uspijeva. U Sinjskom kotaru je neprijatelj poduzeo jači teror: spaljeno je potpuno nekoliko sela (Gljev, Gala, Udovičići, Ruda i drugo), opljačkano još više a streljanja je bilo posvuda više ili manje, dok je u samom Sinju streljano 27 taoca radi jedne akcije na jednog Njemačkog oficira. I po svem ostalom okružju je bilo paleža, pljačkanja i ubijanja, osobito u okolici Solina (samo iz tvornice Majdan je streljano 48 radnika i namještenika. Neprijatelj nije štedio ni ona sela u kojima je postojala ustaška milicija, i tu je pljačkao i ubijao kao i u ostalim selima pa čak negdje i više (Konjsko, Bisko itd.). U samom Splitu ustaše nisu mogli da nađu niti toliki broj izroda da popune svoje ustanove, već su ih iz Zagreba dovukli. Oni i u svojoj štampi pišu kako je sav Split partizanski, što možete najbolje viditi iz citata »Slobodne Dalmacije«

1 koji su izvađeni iz ustaškog Novog Doba.

2 Ma da su u Splitu na obali podignuta dvoja vješala i da vlada strahovita glad narod nije pokolebao. Napomenuti je da je Split kao i niz drugih mjesta u Primorju strahovito postradao od savezničkog bombardovanja gdje su uz materijalne štete i velike žrtve u ljudstvu, tako da je u samom Sučurcu kod Splita poginulo od bombardovanja 126, teže ranjeno 20, lakše 50, stotine kuća porušeno i oštećeno. Kako su ta bombardiranja bila u pojedinim selima 27