ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)
Strana - 25
13. 1944, siječanj 9 Oblasni NOO Dalmacije — ZAVNOH-u Šaljemo vam ovaj krnji izvještaj o stanju u Dalmaciji poslije kapitulacije Italije, koje se je mijenjalo prema vojničkom položaju u pojedinim okružjima naše oblasti. U Južno dalmatinskom okružju stanje nije posvuda isto. Dubrovački kraj je cijelo vrijeme pod okupatorom. Stanje je slično ranijem, ali ipak uslijed kapitulacije Italije i njemačko-ustaškog pritiska se je ponešto osjetilo oživljenje, tako da je taj kraj dao za NOV-u oko 500 boraca. Ustaše su potpuno izgubili utjecaj na narod, a i četnički utjecaj u samom gradu Dubrovniku je vidno opao. Uslijed slabog našeg rada raspoloženje masa nije se ispoljilo onako kako bi to trebalo prema postojećem stanju, jer narod je u ogromnoj većini za NOB. Na poluotoku Pelješcu, dok je bio oslobođen, rad se je bio dobro razvio na svim poljima i po svim pitanjima. Također i pri upadu neprijatelja narod je u ogromnom broju svim sredstvima pomagao našu vojsku koja se nalazila na položajima. I ako je kroz to vrijeme bila berba grožđa, narod je sve to ostavio, nosio i stavio na raspolaganje našoj vojsci sve što je imao. Pri povlačenju naše vojske, evakuiralo se je na Korčulu 2.500 stanovnika tj. sve što je imalo mogućnosti da se prebaci preko kanala. Vrlo mali broj ljudi je ostao na zapadnom dijelu poluotoka nad kojim je neprijatelj izvršio pokolj, tako da je na svirepi način zaklano 131 osoba. Mnoge su kuće popaljene a opljačkano je sve do čega se došlo. Većim dijelom naroda sa ovog dijela poluotoka gdje je neprijatelj naglo upao, interniran je. Usprkos svega toga narod nije klonuo, već i dalje stoji čvrsto uz našu borbu. Uticaj izbjegličke »vlade« kao i mačekove klike je nikakav. Ranije je ovdje HSS imao utjecaja, ali sve pristaše kao i funkcioneri prišli su NOP. O konferenciji HSS-a, održanoj u novembru već smo vas izvijestili. Na toj konferenciji bilo je prisutno 70 bivših funkcionera — prvaka raznih organizacija HSS-a koji su manifestirali svoju privrženost ZAVNOH-u i AVNOJ-u. Korčula je bila od kapitulacije sve do nedavno oslobođena i rad se je svakim danom sve to jače razvijao. Utjecaj NOB je velik. HSS-ovci su također i ovdje kao i na Pelješcu održali konferenciju, o kojoj smo vas također izvijestili, a na kojoj su bili skoro svi prvaci, tako da je i ovdje utjecaj mačekove klike nikakav. Jugoslavenski nacionalisti i ako su bili uvjek malobrojni, nisu u potpunosti prišli našem pokretu, te su uvjek ispod žita burgijali i oni su i dalje ostali pristaše kralja i izbjegličke »vlade« i četnika D. Mihajlovića. Za vrijeme neprijateljskog upada na Korčulu pojavila se je i do tada utamljena peta kolona, koja je bila dosta aktivna i pomagala okupatora. Kako je neprijatelj naglo upao, narod nije imao mogućnosti da se evakuiše ni iz daleka u onom broju u kojem se je mislilo. Od 2.500 izbjeglica sa Pelješca, koji su se nalazili na Korčuli evakuisalo se je oko 700, a domaćih 920. Neprijatelj je i ovdje u nekim selima vršio pokolj a prvenstveno odbornike i njihove porodice. Po dolasku okupatora na otok narod nije ostao čvrst uz borbu kao na Pelješcu što se ima pripisati radu četničkog i ustaškog elementa. Sa Lastova i Mljeta uslijed gubitka Korčule povukla se je naša vojska te je došla do izražaja peta kolona, osobito to se može reći za Lastovo gdje su ranije pripadnici fašista (a upisani su bili svi muškarci) spalili kuće nekih 25
