ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 127

Međutim, ova migracija koja je bila organizirana i ugovorena između generala Foscola, visovačkog gvardijana, o. Ružica i uz prisutnost seoskih knezova i poglavica — nije dala uspjeha, jer kad je godine 1649. u Šibeniku izbila kuga, svi ti seljaci koji bijahu oko grada mahom pobjegoše i nastaniše se na području Trtra, Zagore, Moseća ili pak Danila, Slivna i Sitnoga.

10 Tek nakon toga, na zamolbu šibenskoga gradskog vijeća, o. Ružić dovede velik broj obitelji koje se nastaniše u Docu i Gorici, a mnogo više u Varošu, Crnici i Mandalini." Zahvaljujući prvenstveno navedenim migracijama, grad će se polako obnavljati, ali proći će dugi niz godina i Šibenik će jedva doseći nekadašnji broj stanovnika. Tek će godine 1900. Šibenik brojiti 10.974 stanovnika, a deset godina kasnije 13.659 stanovnika.

12 Matica rođenih i u razdoblju od 1650-1659. godine, što se vidi u registru koji je načinjen od antroponimne građe te matice, sadržava mnogobrojne podatke o podrijetlu stanovnika Šibenika nakon kuge, i to ne samo onih s područja Zagore, Promine i Petrova Polja nego, naravno manje, i s otoka šibenskog arhipelaga, zatim iz raznih mjesta Dalmacije, te iz drugih danas naših krajeva, a isto tako — samo kao tranzit — Šibenik je primao mnogobrojne strance iz germanskih krajeva, prvenstveno profesionalne vojnike stacionirane u šibenskim tvrđavama i uz to s Apeninskog poluotoka upravne službenike, pripadnike raznih zanata i ostale. Ali najviše je onih koji su svojim podrijetlom ex gente Valachorum ili Murlacorum ili e Stirpe Valacorum ili samo s oznakom Valacus, Valaci.

n Prema podacima iz matice krštenih knjiga I, u Šibenik je u znatno manjem broju stizalo seljaštvo iz zagorskih sela, a mnogo više sa šibenskih otoka ili iz drugih dalmatinskih mjesta. K tome, priličan je broj onih koji dođoše iz Venecije i raznih gradova s Poluotoka. Evo nekoliko takvih podataka za razdoblje od 1581. do 1590: iz Crnice 37, Zadra 35, Zlarina 23, Raba 13, po 10 iz Splita, Korčule i Kotora, sa Krapnja 6, Prvića 5, Žir ja 4 itd. Zatim iz Bosne 3, a iz Venecije 60, iz Mantove 10, Padove 4 itd. U to doba ratovanja s Turcima bilo je slučajeva da su s ratnih pohoda vojnici dovodili i tursku djecu, koja je pokrštavana uz svečanu asistenciju kumova gradskih uglednika. U toku godine 1648. bilo je 14 takvih krštenja,

14 a godine 1649. ukupno IO.

15 Međutim, u razdoblju od 1650. do 1659. godine samo je 10 takvih upisa »ex genere Turcarum-<, odnosno onih koji su »mahometicae secte«. Za neku se djecu navodi u upisima odakle su, na primjer: »ex arce Clissensi« (1652, f. 58) ili »in arce Klisia captae« (1650, f. 30)/ »ab arce Kliuch« (1651, f. 53), »a luoco Boriceuaz« (1651, f. 52). Od 10 djece samo su dvojica muškarci, a ostalo ženska djeca za koju se tek katkad navodi dob (npr. »anos circiter undecim« 1651, f. 46). To su, na primjer: Fatima, Rahima, Sachie i dr. koje postadoše: Catharina, Margarita, Magdalena itd. Katkad se navode i imena njihovih roditelja: Sachie kći Muharema i Fatime Voijnicouich 10 Ib., str. Ulil. 11 Ib., str. 112. 12 Republički zavod za statistiku SRH,, Stanovništvo 1857-1961, Zagreb 1964, str. 336. 13 V. u registru prezimena, na primjer, Galiotouich, Giaxich, Lasinouich, Zughelich i dr. 14 V. f. 5a, 8, 9a, 10, 10a, Ha, 13a, 14a, 15, U6a, 18. 15 V. f. 19, 20, 24a, 26a, 29. 127