ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 124

Međutim, u svrhu proučavanja šibenskog onomastikona još je važnija matica rođenih Liber baptizatorum VI, u kojoj su upisi od 2. siječnja 1648. pa sve do 23. studenoga 1669. godine. Naime, Šibenik je godine 1649. strahovito stradao od epidemije kuge. Od 12.000 stanovnika u gradu i predgrađima, koliko je imao uoči kuge, pomrlo je od te strašne pošasti preko 10.000 stanovnika. Prema tome ostao je na životu tek svaki šesti stanovnik.

6 Mnoge su obitelji netragom nestale, a s njima i mnogobrojna prezimena šibenskih starinaca. Uspoređujući antroponimnu strukturu Šibenika na osnovi matice rođenih knjiga I (1581—1590) i matice rođenih knjiga VI (samo za godine 1650—1659), nailazi se na goleme promjene: od 1.500 prezimena, koliko ih otprilike sadržava knjiga I, u VI. knjizi javlja se samo 250 prezimena, a sva ostala mahom pripadaju novodoseljenicima. Stoga, u proučavanju šibenskog onomastikona važna je upravo ta VI. knjiga, jer će se u razdoblju poslije kuge formirati uglavnom nova antroponimna osnovica grada Šibenika i njegovih predgrađa, a od onih prethodno sačuvanih 250 prezimena do našeg vremena sačuvat će se znatno manji broj. Liber baptizatorum VI. sastoji se od 13 araka u XVII. stoljeću konvencionalnog papira, povezanih na hrptu, s ukupnom folijacijom 1-239, bez zaštitnih korica. Liber je bio prošiven jemstvenikom i na 1. strani je potpis službenog ovjerovitelja A. Raffaellija.

7 Upisi su konvencionalni: dan krštenja, ime djeteta, imena i prezimena roditelja, ime i prezime prezbitera, mjesto krštenja (»in bap. o Diui Jacobi«) i na kraju imena i prezimena kumova (»patrini fuerunt«). Ali u tim upisnim formulama krštenja ima i inačica jer je veći broj prezbitera i svaki od njih imao neku svoju sitnu naviku. K tome, ima upisa katkad bez prezimena roditelja ili kuma, a katkad je ostavljen prazan prostor da se to naknadno unese. Osim toga, drukčije su naravi upisi krštenja onih koji su »de génère Turcarum«, a znatno kraći i jednostavniji oni s formulom »filius terre« ili »filia terre cuius parentes dgnorantur«

. Matica je, naravno, pisana latinskim jezikom. Pismo je često neuredno, katkad vrlo nečitko, te je često bilo muke u dešifriranju nekih prezimena. Samo jedanput, uz upis od 20. travnja 1651. godine (f. 60a), pojavljuje se glagoljski kurziv, samo jedan redak, koji u prijepisu glasi: »P°p T°mas N°v°selić parok k

r

stih«, što je dosad prva i jedina poznata zabilješka glagoljicom unesena u matične knjige na području grada.

8 Dakle, to je potvrda koju hrvatskim jezikom na glagoljskom pismu unosi u Liber baptizatorum VI pop glagoljaš Tomas Novoselić, jer je Mariju, kćer Pavla i Antonije Munigin (Munighin), krstio parok Novoselić: »Bap(tisat)a fuit per pr(rezbitere)m d. Thomam Nouoselich

... in eccl(esi)a de Villa Morter«, a Danijel Divnić (Difnicus) i Laura Fondra »lauauerunt earn de fonte baptismatis«. 6 Dr. Mirko Dražen Grmek, 0 zdravstvu starog Šibenika, Spomen-knjiga o sedamdesetpetoj godišnjici Opće bolnice u Šibeniku, Šibenik 1959, str. 16. 7 Ovjera upravne vlasti načinjena je u XIX. stoljeću prilikom ovjeravanja matica rođenih, vjenčanih i umrlih u uredu gradske župe u Šibeniku. Početni vosak sa žigom (»Cesarea Regia Pretura civile di Sebenico«) nije sačuvan. 8 Ante Šupuk, šibenski glagoljski spomenici, JAZU, Zagreb 1957, str. 14, 42-45. 124