ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 120

Sve drugove mnogo i mnogo pozdravljam. Smrt fašizmu — Sloboda narodu! Pošalji ovu cedulju mom bratu na adresu: Ljubo Golub, O.N.0.0. Zagreb.

9 A ako što od njega dobiješ, pošalji mi na adresu kao i brzojav. Golub 1 Branko Zlatarić, šef Ekonomskog odjela ZAVNOH-a. 2 Albert Rubeša (Košta), član prehrambene komisije Okružnog NOO-a za Hrvatsko primorje. 3 Leopold Hirth, veletrgovac iz Beograda, zaposlen u Ekonomskom odjelu ZAVNOH-a. 4 Dr Sergije Makiedo, pravnik, iz Zadra, rukovodilac III odsjeka Zastupstva Nacionalnog komiteta Oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) u Bariju. U delegaciji su bili i Mirko Sardelić, Vladimir Velebit, Miloje Milojević i Milentije Popović. s Ovaj popis nisam uspjela pronaći. 6 Dr Nikola Nikolić, član sanitetske misije u Bariju. 7 Nisam uspjela ustanoviti na koga se odnosi. Možda ing Ziani Petar. 8 19. I 11944. Nijemci su od Gospića prodrli preko Otočca u Senj, pa je Ekonomski odjel ZAVNOH-a morao ubrzano skloniti sol dopremljenu iz Paga i velik kontingent cigara, te ostale namirnice. 9 Golub Ljubo bio je u to vrijeme student i radio je u Okružnom NOO Pokuplje. Radio je i u Ekonomskom odjelu ZAVNOH-a. Poslije rata diplomirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, a danas je redoviti profesor Rudarsko-geološkog fakulteta u Zagrebu. Dokumenat je pohranjen u Arhivu Hrvatske, ZAVNOH, u korespondenciji Branka Zlatarića, Original pisan rukom, latinicom. 1944, ožujak 31. Zorislav Golub — ZAVNOH-u Primio sam Vaše brzojave broj 555 i 570 na koje sam Vam odgovorio brzojavom broj 24, 30. ov. mj.

1 U vezi s ovim dajem Vam ovaj izvještaj: čim sam stigao u Bari polovinom januara, stavio sam se u vezu sa nekolicinom privatnih ljudi da bi ispitao mogućnost nabavke različitog materijala i prebacivanje istog. Ustanovio sam slijedeće: Ovde je mogućnost kupnje potrebnog nam materijala vrlo skučena, jer što je od ikakvog značaja za potrebe vojske, blokirano je od strane Engleza. Isti je slučaj kako sam utvrdio u cijeloj oslobođenoj Italiji. Nabavljanje je moguće samo u vrlo malim količinama uz nevjerojatno skupe cijene, a može se nabaviti samo od osoba vrlo sumnjivog karaktera. Došla bi u obzir samo nabavka vrlo malih količina, koje ne dolaze u obzir za državnu potrebu. Prebacivanje robe nebi bilo pitanje, jer osim savezničkog brodskog prostora, ima dovoljno trabakula, ali kod upotrebe istih moralo bi se uz posadu dati sigurnosna pratnja. Iz tih razloga došao sam do zaključka da tražim isporuku sveg potrebnog preko Saveznika i to u prvom redu od Engleza, jer je okupaciona uprava u njihovim rukama. Stavio sam se u vezu sa Engleskom vrhovnom komandom u Bariu, H.Q. 133, gdje me je uveo ppukovnik drug Velebit

2 i upoznao sa majorom Frazerom. Pomenutom majoru poslao sam obrazloženo trebovanje u kojem sam istakao važnost traženih potrepština i prebacivanje istih na kopno brodovima, koje nam Saveznici u tu svrhu treba da stave na raspoloženje. Tražio sam među inim: 300 tona kukuruza za sjeme, koje sazrijeva za 3 mjeseca 150 tona krumpira za sađenje 100 tona kudeljnog sjemena 150 tona plavog kamena 120