ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)
Strana - 118
1 Ivan Očak, Moj učitelj Zorko Golub, Kaj, 1/1979, 57—73. Očakov rad je do sada najopširnija biografija Goluba. U njoj se navode i ostali radovi o Golubu, kojih je malo s obzirom na značenje Goluba za organiziranje privrednog života tijekom rata za razvoj naprednog komunističkog pokreta sjevernog i južnog dijela Hrvatske uopće. Golubova bista koju je izradio Vanja Radauš stoji u atriju zagrebačkog Veterinarskog fakulteta, a Društvo veterinara Hrvatske podjeljuje svake godine Golubovu nagradu zaslužnim terencima, ali do sada nije objavljena Golubova rukopisna ostavština (u posjedu prof. dr. Ljube Goluba), niti su poduzeti veći napori da se istraži komunistička, pjesnička i veterinarska aktivnost Zorka Goluba. 2 Sačuvani dnevnik Goluba iz Papuka I1M2— Û943. objavljen je samo u fragmentu (Očak, 69 i 73). Tragove Golubove aktivnosti u Agitpropu i njegovu prepisku s Josipom Cazijem nalazimo u fondovima Slavonije iz vremena rata, a aktivnost za žetvu 1943. opisuje M. Kolar Dimitrijević, Borba za poljoprivrednu proizvodnju u Požeškoj kotlini za vrijeme NOR-a, referat na znanstvenom skupu Požeška kotlina u NOR-u, 1979. 3 Očuvan je i Golubov dnevnik iz Italije na 28 strana. Bari, 1944, siječanj 30. Dragi druže Branko! 1 Poslao sam Ti iz Visa jedan izvještaj kojega si valjda po drugu Kosti 2 primio. Sada, kada sam proveo preko 10 dana u Bariu i upoznao sve mogućnosti, bolje rečeno nemogućnosti rada, mogu Ti malo opširnije opisati prilike pod kojima se ovdje djeluje. Hirt 3 i ja, čim smo ovamo došli imali smo sastanak sa šefom naše delegacije drugom Macchiedom, 4 i izložili smo svrhu našeg dolaska. Međutim, on, a i cijela delegacija, do sada se je vrlo malo bavila problemima privrednog kontakta sa Talijanima, a i s Englezima. Njihov posao uglavnom se odvija u kontaktu sa Saveznicima na uspostavi što užih diplomatsko-političkih odnosa, na zbrinjavanju naših ranjenika, izbjeglica itd. Dakle, oni nam vrlo malo mogu pomoći kod realizacije nekih većih naruđaba. Ipak nas upućuju na jednog talijanskog advokata, koji poznaje dobro sve te prilike, a naš je simpatizer. Dakle, sutradan sastali smo se s advokatom. On nas je opet povezao sa trgovačkim ljudima koji trguju s artiklima koje mi tražimo, a to je: sjemenje, alat za sve obrtnike, pribor za obrtnike itd., već po onome popisu kojega smo u Otočcu sastavili. 5 Nakon 3—4 dana pregovaranja ispostavilo se da se u Italiji osim ulja ne može ništa dobiti, jer ti je ovdje privredna situacija skoro ista kao i u našem Kordunu. Radnje zatvorene, dućani prazni, ista slika kao da prolaziš kroz Otočac ili Topusko. Jedino bi se moglo dobiti sjemenje kudelje, ali ne ovdje, nego u Napulju i to preko njihovog ministarstva za trgovinu. Ta procedura bi dugo trajala 1—1/2 (mjesec) da se sjeme dobije u Bari, pa onda dok dođe do Otočca, dakle sjetva bi već prošla. Što se tiče ulja, to je posao zamjene za ribe. O tom će ti Hirt podrobno ispričati. Tu bi se moglo nešto poduzeti. Onda smo uhvatili kontakt s Englezima i ispočetka je izgledalo da će biti nešto. Ali nikle su opet nove poteškoće. Oni mogu dati, ali ovdje u Bariu o tome ne odlučuju. Treba otići u Napulj, pa i tamo za veće količine trebaće pitati London ili Wasington. Dakle opet dugoročni posao. Sve u svemu mnogo bih Ti mogao pisati o tim formama naših odnosa prema Saveznicima, o našoj delegaciji koja je još daleko da proradi kao jedna prava delegacija. Jedno je sigurno: želi li se nešto ozbiljno uraditi na uspostavi čvršćih ekonomskih odnosa između nas i Italije 118
