ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 339

u N. dj., Str. 79. " N. dj., Str. 80, 81. " N. dj., str. 93. M N. dj., str. 98. *' Prema priči izbija sukob između plemića 1 pučana na badnjak i to zato što su plemići stavili u krstionicu mjesto posvećene vode tintu! Pučani ipak nisu odmah obračunali s vlastelom, nego su se, predvođeni popom Badlovićem, »u kući današnje obitelji Bonaca«, zakleli na raspelo da će se osvetiti. To su i učinili 6. veljače kad su poklali sve plemiće osim jednoga iz porodice Jakša koji se zavukao u dimnjak. »Ali nebo nije moglo gledati sav onaj užas« i za oluje koja izbija,, »Hrist u kući Bonaca procuri krvlju«. Mlečani su zatim pohvatili pučke vođe, a njihove su glave dali »isklesati i metnu ih na vrhu svakog luka Sanmichelieve loggie« (n. dj., str. 99). Premda Novak tvrdi da je »puk« u toj priči sačuvao »uglavnom historijsku stranu o događajima od 1510—1514«, svatko se može uvjeriti da ta tvrdnja nije točna. " Hvar, Beograd MCMXXIV *« N. dj., str. 99—113. " N. dj., str. 99—100. " N. dj., str. 104. 19 N. dj., str. 113. ** Kako ćemo, na primjer, ocijeniti činjenicu da Novak još uvijek zastupa mišljenje da je Bela IV stvarno dao Hvaranima darovnicu — poznati falsifikat iz 1242. g. — kad je upravo za nju u novijoj literaturi konstatirano da je očiti falsifikat! Literaturu o tom falsifikatu Novak uopće ne poznaje. Vidi o tome N. Klaič, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1976, str. 89. » N. dj., str. 95—102. »' N. dj., str. 9—43. M N. dj. str. 11. " N. dj., str. 13, 14. " N. dj., str. 14; potcrtala N. K. " N. mj. *• N. dj., str. 15. N. dj., str. 52. *

8 N. dj., str. 53. " N. dj., str. 54. " Zagreb 1956. " N. dj., str. 30. " N. dj., str, 37—38. " N. dj., str. 41. ** Prilozi povijesti Hvara I, Zapisi o zavičaju, Sv. II, Jelsa 1970, str. 63—95. *

s Hvarski zbornik 2, 1974., str. 23—37. *' N. dj., str. 23. " Hvarski zbornik 2, 1974., str. 41—86. Pomorski zbornik 12, Rijeka 1974., str. 117—159. ** Pjesme Petra Hektorovića i Hanibala Lučića, Stari pisci hrvatski 6, JAZU 1874., str. III. " N. dj., str. 71. " Hektorović, kao i toliki drugi plemići, nagrađuje u svojoj oporuci vjernu poslugu — dvije žene — zatim neke majstore koji su mu besplatno radili i pomagali nazidati »Tvrdalj« i najzad, neke »picokare« (trećoretkinje). Nagrade su male, l do 2 dukata, pa daleko više podsjećaju na sitničava starca nego velikodušnog vlastelina. Ta Hektorović do najmanjih sitnica i pojedinosti određuje način na koji se smiju završiti gradnje koje je započeo. To posebno vrijedi za »Tvrdalj« koji »me — kako sam priznaje — posvoji, ki pravim svakom, čudno me opoji« (Pjesme, str. 4). Pjesnik se zaista čitav život izživljavao gradeći tu utvrdu »na pomoć općini, meni na zabavu, na utihu mojih koji će za mnom bit, jer je upravo svojih pomagat i ljubit«. Ove bi se riječi na početku »Ribanja« mogle tumačiti kao dokaz Hektorovićeve ljubavi prema puku tada kad ne bismo znali da je »općina« prema odredbama njegove oporuke imala doista malo od »Tvrdalja«: od dvadesetak soba samo su s dvije doživotno raspolagale njegove služavke. " Pjesme, str. XLI, XLII. " V. Jagić

—B. Vodnik, Povijest hrvatske književnosti I, str. 125. •* N. dj., str. 128, 130. " N. dj., str. 132, 134. " N. dj., str. 116. *' Poviest hrvatske književnosti do narodnog preporoda, Zagreb 1945., str. 127. 19 Rasprave is starije hrvatske književnosti, MH 1970., str. 25—33. " N. dj., str. 48. Ustanak Matija Ivanića i stupanj građanske svijesti hrvatskih renesansnih pjesnika, referat na simpoziju o Ivaniću, štampan u Zadarskoj reviji 3—4, 1976. str. 161—176. « N. dj., str. 161. " S. Ljubić, Statuta et leges civitatis Buduae, civitatis Scardonae et civitatis et insulae Lesinae, MHJSM, Vol. III, 1882—1883, str. 430 (dalje citiram Statuta). " Statuta, str. 429—430. 339