ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)
Strana - 326
skom općinom. Novi potestat, preslab da ukloni Slavogoste, počinje s njima surađivati. On šalje u Veneciju Jurjeva brata Galešu kojega teško optužuje. Jer on je, kako Gorio piše, ubio dva hvarska^ odličnika, svog rođaka Prodara i dva svoja nećaka! Osim Galeše Gorio šalje u Veneciju tri brata Marica i dva pučana (duos populäres) koji su išli s Galešom kad je počinjao spomenute zločine. Gorio tvrdi da je petnaest mjeseci bio na Hvaru i da u to vrijeme nije bilo više sukoba među stanovnicima otoka. On savjetuje duždu neka pusti sve zatvorenike osim Galeše, iako se boji, da će pušteni »prevratnici« ponovno izazvati sukobe. Jer i ona dvojica koja su se vratila, podigli su na noge svoje prijatelje te postoji opasnost da se tučnjave obnove. Zato ako se dogodi neko zlo, moći će se kazati da su ga počinili »oni iz Venecije«, dakle zatvorenici na čelu s Galešom. Situacija je, završava Gorio svoj izvještaj, na otoku ovakva: Slavogosti traže način i mogućnost da ga unište, a njihovi ga neprijatelji žele zadržati za sebe. Neka dužd ne pusti zatvorenike iz Venecije jer će čitav otok opustjeli, a njemu ni Bog neće pomoći da ga održi u miru. Uostalom, on šalje duždu dva poslanika — očito dvojicu hvarskih plemića — koji će ga izvjestiti o zlodjelima Slavogosta. 120 Premda su Slavogosti uklonjeni, borbe nisu sasvim prestale. Još 1316 g. zabranjuje se Hvaranima ići u Omiš ili pružati pomoć prognanicima. Učini li takav prijestup hvarski plemić, briše se iz vijeća i tjera iz otoka. Ukoliko se Slavogosti koji su počinili toliko ubojstva i »tumulta« pokušaju vratiti s Omišanima, bit će »pro boni et pacifico statu civitatis et districtus« kažnjeni smrću. 121 Goriov izvještaj nas ne ostavlja u sumnji kakvu društvenu i političku osnovu ima prevratnički pokušaj Slavogosta. To je suparnička borba među hvarskim odličnicima kojoj posebnu snagu daje bribirska pomoć s kopna. Upravo ta pomoć primorava Veneciju da što brže obračuna s prevratnicima kako ne bi izgubila vlast nad otokom. Vrln je značajno da Slavogosti uvlače u borbu i neke pučane koji im pomažu u uklanjanju protivnika. Sve te činjenice daju nam pravo da na previranja u početku XIV st. gledamo kao na suparničku borbu hvarskog plemstva. Pučani, čini se, imaju tek sporednu ulogu, prije svega zato što Slavogosti dolaze u grad Hvar kao »tirani«. Borbe su među plemićima počele prije 1309. g. i mletačka je vlast istjerala iz grada one koji su se protiv nje podigli. Među prognanicima PU bez sumnje najglasniji sami Slavogosti koji iskorištavaju bolest i odlazak s Hvara kneza Superancija i vraćaju se na otok da bi na njemu zavladali. Tako je i ova prva poznata pobuna hvarskih plemića novim dokazom da većinu poznatih sukoba u dalmatinskoj komuni treba svesti na suparničku borbu plemstva. Velike političke promjene najbolja su prilika za obračun, pa je i »tiranija« Slavogosta i njihovih pristaša zakašnjeli odjek promjene iz 1278 g. Pošto su Slavogosti oprezno uklonjeni, Venecija se više ne treba bojati za svoju vlast nad otokom. Pogotovo zato što su u Hrvatskoj nakon 1322 g. Bribircima slomljena krila pa se mletački protivnici na Hvaru ne mogu više na njih oslanjati. Tako Venecija u prvoj polovici XIV st. provodi u Hvaru nesmetano svoju politiku. Ona šalje onamo svoje Činovnike, ali nastoji što bolje srediti odnose na otoku. Rezultat takvih na326