ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)
Strana - 34
radi ustanovljenja viška i jednoobraznog rada svih komisija. Druga je stvar, dali je ova količina prevelika ili premalena, ali nju je trebalo odrediti, a to je činjeno još u prošloj godini na pr. u Koreničkom kotaru i pokazalo se u praksi korisnim, jer se znatno olakšao rad komisijama, a kod naroda ovakav postupak nije primljen sa negodovanjem. Moramo naglasiti, da ćemo ove godine morati pribjeći još radikalnijim mjerama, jer su zalihe hrane veoma ograničene, a nestašica će doći do punog izražaja tek poslije sjetve. pod II/»sugestije nestručno i na svoju ruku«. Kada smo ovo preporučili imali smo u vidu baš lokalne prilike i prilično poznavanje istih. Evo na pr. nekoliko konkretnih podataka: u Udbinskom kotaru pretežno najbolje uspjeva ječam, pir i zob, kojih žitarica imaju za sjeme, dok krumpir uspjeva osrednje a sjemena nemaju niti 50°/o od uobičajenih količina sađenja. Zbog ovakovog stanja svakako je najkorisnije, da se zasiju što veće površine žitaricama koje daju odličan doprinos. U Koreničkom kotaru u selima Kapelskog gorja i Gračačkom kotaru u Mazinju daleko najbolje uspjeva krumpir, kojega ponajviše imadu za sjeme. Svakako ovdje dolazi u obzir krumpir u što većoj mjeri, a njega su pretežno sadili još prije rata i izvozili, a hranili se pšeničnom pogačom, koju su nabavljali za novac od prodanog krumpira ili izvršene zamjene. Isto tako je ove jeseni i zime vršena veća zamjena krumpira za kukuruz bez ikakovih poteškoća u okolini Bihaća, što je naš narod u znatnoj mjeri iskoristio. Dakle uzevši u obzir već predratnu praksu pojedinih naših krajeva da kultiviraju pretežno jednu vrstu sjemenki, mi nismo išli za »strukturnim promjenama«, već smo nastojali, da u što većoj mjeri potenciramo ovaj način sjetve. Samo na ovaj način postigli bi ono najosnovnije tj. što veći kvantitativni prinos. Doduše, u našoj okružnici učinjena je nesmotrenost, što je rečeno, da treba »samo«, ali ova rečenica nemože imati presudno značenje. Ovaj naš plan ostvario bi se u toliko lakše, što stanovništvo ovih krajeva već iz ranijeg iskustva znade, da svoje proizvode može bez ikakovih poteškoća zamjeniti za razne potrebne namirnice u odgovarajućem odnosu. Sto se tiče dodijeljivanja zemlje siromašnima, na konferenciji u Podlapači 4 drug Magašić 5 je izjavio, da se ista može davati bez zakupa najpotrebnijima. Ovo nije bio slučaj samo jedne općine, već je ovdje bilo riječi o dvije najvažnije općine gdje se nalazi najveći dio napuštenog zemljišta i to: za općinu Udbinsku da se dade zemlja onima, čija je veoma loše kvalitete i za općinu Podlapačku da se dade izbjeglicama iz Kule, jer da zemlje ima i previše. S ovim mišljenjem slažemo se i mi, jer ovo će biti najkorisniji način, da se što više obradi i zasije zemlje, pošto će i pored ovakovog dodijeljivanja još uvijek ostati dosta velika površina neobrađenog zemljišta zbog nestašice stočne hrane i sjemena. Vidjeli smo na pr. u prošloj godini kako se dogodilo sa napuštenom zemljom u Lapačkom kotaru (Boričevac-Klise) gdje se i pored svih nastojanja nije uspjelo obraditi niti polovinu tako zv. kopovine, dok je druga polovina ostala potpuno neiskorištena, jer na kopanom zemljištu kao što je poznato ne raste ni trava. Sada se nameće pitanje, dali je bolje držati se donesene odluke, da se zemlja daje u napolicu i obradu u vlastitoj režiji i na taj način ostaviti velike površine nezasijane, ili još pored ovoga omogućiti i treći način obrade davanjem zemlje najpotrebnijima za ovu sjetvenu godinu i time ojačati ekonomski našu zajednicu kao cjelinu. U koliko se i dade zemlja siromašnima, još uvijek će ostati dobar dio nezasijane, jer prema približnoj procjeni u Lici ovakovog zemljišta imade oko 4000 rali, a to je sve nemoguće obraditi u današnjim prilikama i pored svih naših nastojanja. Cl
