ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)
Strana - 320
1243 g. formirao svoju prvu malu vladu u Ninu — to je prvo poznato vijeće od 16 vijećnika sa sudačkim kolegijem i rektorom — au sličnoj se situaciji, naime za bune 1235 g., pojavljuju i u Dubrovniku prvi put, koliko je danas poznato, veliko i malo vijeće." Dubrovački statut u svojim različitim redakcijama daje odgovor i na pitanje tko smije postati član vijeća. U prvoj se redakciji statuta postavlja samo jedan uvjet: član vijeća smije postati onaj Dubrovčanin koji je rođen na području općine (oriundus et nativus de civitate Ragusii vel districtus). Kasnije, tj. nakon 1272 g. izglasana su različita ograničenja koja su išla za tim da se smanji ili bar ograniči broj vijećnika i da se najvažnije gradske časti i službe osiguraju onim članovima patricijata koji su ih vršili još u XIII st. Časti vrše samo nobiles homines nativi Ragusii. Tako je članstvo u vijeću postalo sinonim za plemenitost jer je svaki vijećnik (consiliarius) plemić (nobilis). Ipak vijeće nije zatvoreno prema dolje jer u njega može ući svaki građanin. 100 U splitskoj se općini na posve drugačiji način vijećnici izdvajaju od građana, pa je i kranji rezultat tog procesa drugačiji. Kad se naime u početku AlV st. po Percevalovu savjetu splitsko vijeće formiralo od »stotine najboljih vijećnika rečena grada« (de centum consiliariis de melioribus dicte civitatis), onda je, posve razumljivo, bilo nemoguće da svi ostanu na vlasti. Stoga su već tada najodličniji plemići — to su oni kojima su očevi i djedovi bili vijećnici — prisvojili sudačku i neke druge časti tako da od tog vremena Splitom stvarno upravlja grupa od sedamdesetak plemića koja drži u nasljedstvu najvažnije općinske časti. U takvoj upravi nema mjesta ne samo za pučane, nego niti za one vijećnike koji se nisu mogli pohvaliti starim članstvom u vijeću. 101 Za razliku od spomenutih, trogirski se politički život odvija u znaku žestokih sukoba ne samo patricijata i puka, nego i članova patricijata međusobno. Česte političke promjene pružaju trogirskom patricijatu prilike za obračune, a njihovu borbu iskorištava puk kome najzad polazi za rukom da se oslobodi patricijata i zavlada sam. Matija Zorić, »vječni načelnik i kapetan« prvi se 1315 g. nameće kao vođa trogirskom puku. Premda je njegova vlast kratkotrajna, ipak ostaje činjenica da je trogirski puk prvi u Dalmaciji imao svoju vladu. Patricijat koji neposredno nakon tih burnih zbivanja sastavlja statut dobro se čuva da u vijeće primi »nove ljude« (homines novi) tako da je otad u Trogiru vlast u rukama vijećnika iz starih patricijskih porodica. Borba se između puka i patricijata nastavlja, ali trogirski pučanin više ne dolazi na vlast. To je jednim dijelom i »zasluga« Anžuvinaca koji u vlastitom interesu pomažu da se na čelu gradske uprave održe plemići — vijećnici. 102 U rapskoj komuni imaju pučani od početka, tj. od prvih poznatih podataka znatno bolji položaj nego u drugim gradovima. Do njega su po svoj prilici došli već u početku stvaranja općinske organizacije. Vrlo je mali opseg općine, po svoj prilici, primorao stanovništvo da se udruženim snagama bori za što bolji položaj među kvarnerskim komunama. Rapski se patricijat sukobljava doduše kao i u drugim općinama, ali se puku dopušta da postavlja svog suca! Štoviše, pučani su i članovi vijeća. Možda je na takav razvitak utjecala i mletačka vlast, koja je, kao što je poznato, budno pazila da borba među suparničkim strankama s jedne strane ne ugasi, a s druge ne prijeđe u otvoreni sukob. 320
