ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 308

bože preplašili »širine i oštrine tog pokreta«. »Čudo« ipak nije spasilo plemstvo, naprotiv, »na glas o tom čuau digli su se — tobože — na oružje pučani iz Starigrada, Vrbovske, Jelse i ostalih mjesta na otoku Hvaru«. Ali, Čulinović se nije potrudio niti toliko da iz Novakova prikaza pročita kad je buknuo ustanak i datira ga »prvi dan iza spomenutog čuda«!

aa Stvarno je čitav Culinovićev prikaz, iako kratak, nedopustivo površan, pisan na pamet i nema nikakve vrijednosti. Pod naslovom »Velika buna pučana i težaka na Hvaru« obrađuje Ivanićev ustanak i Stjepan Antoljak u svom djelu »Bune pučana i seljaka u Hrvatskoj«*

0 Antoljak se uglavnom služi dotadašnjom literaturom, manje štampanim izvornim materijalom i nastoji preuzetim podacima dati svoje tumačenje. I po njemu se Lukanić pojavljuje kao vođa »uzbuđene mase« protiv plemića, ali je on, Lukanić i »prvi izdao narodnu stvar u korist crkve i plemstva iskoristivši zgodu s onim čudom«.

41 Ipak je Antoljakov prikaz toka bune točniji i objektivniji od Culinovićeva. On također točnije od Novaka prenosi Ivanićevu izjavu o službi Veneciji,

42 ali ipak ne zna što bi s njom učinio. Za razliku od Novaka Antoljak upozorava na činjenicu da ustanak nije trajao neprekinuto četiri godine, ali oslabljuje tu točnu konstataciju novom, koja je pobija, naime, da je buna pučana »petogodišnja uporna borba«.

43 Uza sve to Antoljakov je prikaz mnogo bolji od Novakova. Prema tome, oskudna literatura o lvanićevoj pobuni nije prekoračila okvire često vrlo naivne priče koja se uglavnom prepisuje bez teoretskog prilaza izvornoj materiji i bez udubljivanja u problematiku. Međutim, u najnovije se vrijeme također čine napori da se osvijetle neki momenti iz Ivanićeva ustanka ili ustanak sam. Neke od priloga ne namjeravamo niti spominjati jer ih ne možemo svrstati u znanstvenu literaturu. Izuzetak tek čini nekoliko radova Nike Dubokovića i Luke Dančevića. N. Duboković nastoji u članku »Emancipacija naselja hvarske ravnice od feudalnog oblika crkvene uprave«*

1 odgonetnuti kako i zašto se jedan dio hvarskog klera pridružio Ivaniću. Njegov članak »Naš zavičaj u doba Matija Ivanića«™ predstavlja, kako sam autor ističe, pokušaj da »na popularan način« obradi »pejsaž i izgled naših naselja, našeg užeg kraja, kakav je bio u XVI vijeku

.. .«.

46 Dančevićevi radovi su posvećeni uglavnom pomorskoj problematici. U prilogu »Pomorske operacije u pučkom ustanku na Hvaru i Visu«*

1 sažet je prikaz Ivanićevih i mletačkih pomorskih akcija u vrijeme ustanka. Dančević opisuje najprije Ivanićevu malu mornaricu, zatim neuspjelu Giustinianovu ekspediciju 1512 g. i mletačku kopnenu 1514 g. U posljednjem poglavlju analizira Ivanićev upad u Sućuraj 1515 g. i u Vrbosku 1516 g. Dančević je obrađivao i »Pokrete pučana na našem primorju početkom 16. stoljeća« i to, kako sam priznaje, »po mletačkim izvještajima«.

48 i Međutim, moglo bi se ustvrditi da je većina historičara književnosti, govoreći o našim renesansnim književnicima na ovaj ili onaj način povezivala Ivanićev pokret s hvarskim književnicima u to doba, naime, s Hanibalom Lučićem i Petrom Hektorovićem. Valja priznati da pitanje jesu li oni imali veze s pučanima ili »prevratnicima« i kakvi su njihovi nazori na tadašnje društvo nije suvišno, iako u iriješavanju takvih pitanja treba biti na oprezu s obzirom na to da književni ukus i nametnuta forma mogu vrlo lako zastrti prave osjećaje stvaraoca. 308