ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)
Strana - 83
dati oko 3500 forinti. 15 Ukupna suma globa koje su migranti trebali platiti bila je, po svemu sudeći, veća od vrijednosti svih kaptolskih posjeda oko Zagreba. 16 Svim tim presudama seljacima je praktično onemogućeno da bilo kuda odsele, iako je sačuvana pravna forma o slobodi njihove migracije. m Zbivanja u kaptolskoj Štibri 1608—10. samo se uvjetno mogu nazvati bunom. Sukob između seljaka i vlastele prolazio je kroz više faza, ali nikada nije prerastao u seljačke oružane akcije. Seljaci iz kraljevečke seoske općine pružili su još u veljači 1608. pasivan otpor namjeri Kaptolu da se odrede neki »kateri bi se bili učili cigla zidati«. Shvatili su to kao uvođenje novih tereta i nijedan se nije odazvao višekratnim pozivima da se okupe pred vlastelinskim činovnicima. Kaptol ih je već zbog toga 31. V 1608. optužio kao »nepokornike i buntovnike« (contumaces et rebelies). 17 Pasivan otpor prema zahtjevima vlastelinstva produbio se u lipnju 1608, kad se oko 70% kmetova iz kraljevečke i dumovečke sučije prijavilo za seobu na vlastelinstvo Božjakovinu. Vjerojatno su neku podršku dobivali od službenika Nikole Zrinskog, ali je na njihovo raspoloženje nesumnjivo utjecao i tijek parnice oko licencijacije. Odbili su izlaženje na tlaku, koju su kanonici tada počeli tražiti. Na vijećanju 3. VIII 1608. zaključili su da neće dozvoliti desetinjanje svojih žitarica, ali ipak su odlučili da plate decimatorima od svake kuće uobičajenu krajcaru. 18 Seoske općine postale su u tom periodu dobro organizirane zajednice na koje vlastela više nisu imala nikakav utjecaj. Sklanjajući se iza autoriteta općine seoski funkcionari su prestali izvršavati naloge vlastele. Veliki prepošt je 1. IX 1608. pitao Đurka Presneca: »Zašto ti knez ne do ideš kada te ja zovem«?, a ovaj je odgovorio: »kako bi ja dohađal k Vaše milosti gda mi se općina groze da me hoće požgati i hižu mi razvaliti«. Ugledni seljaci Jemrih Pavleković i Jambrek Horeić također su izjavili »da ne smeju pred općinom k gospode doći«. 19 Tobožnje prijetnje općine bile su, čini se, samo dobar izgovor za seoske funkcionare da ne izvršavaju naloge vlastele. I Presnec i Pavleković istupali su na više mjesta kao buntovnici, a obojica su se namjeravala i odseliti u Božjakovinu. U svojim tužbama Kaptol je pridavao veliku važnost buntovničkim istupima pojedinih seljaka, iako ti istupi nisu prelazili granice verbalnih napada na pojedine vlastelinske sluge. Ivan Merdetić je npr. 7. IX 1608. napao kaptolskog službenika Matiju Turhana riječima: »kurvin nevernik, kurvin kaazer (?!), ne bi mu grehota ki bi mu remenje po njem rezal.« Đuro Presnec je napadao neke neodlučne seljake: »Ti si nevernik, ni ove 15 Dok. br. 20, br. 13 (presuda od 19. X 1609). 16 Međimursko vlastelinstvo, najveći posjed obitelji Zrinskih, procijenjeno je 1672na 374.000 — 685.000 forinti, a svi Zrinsko-frankopanski posjedi na iznos od 1,188.151 — 1,813.873 forinti. Migranti iz Kraljevca i Dumovca trebali su platiti globu veću od ukupne vrijednosti 5 Zrinskih vlastelinstava (Ozalj, Ribnik, Božjakovina, Rakovec i Vrbovec). (R. Modrić, Povijesni spomenici obitelji Zrinskih i Frankopana, I, Zagreb 1974, 370—374). 17 Dok. br. 1. 18 Dok. br. 4. » Dok. br. 8. 83
