ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)
Strana - 447
UDK 92 Filipović I.: 930.25(497.13)(091) IN MEMORIAM IVAN FILIPOVIĆ 15. rujna 1974. godine zauvijek nas je napustio naš drug i prijatelj Ivan Filipović Praznina koju je on za sobom ostavio svakako najteže pogađa njegove najbliže — roditelje, suprugu, brata. No i prijatelji i suradnici također nastoje odužiti se njegovoj uspomeni, javno svjedočeći o njegovu radu i ličnosti. Mnogi od njih su uvjereni da je I vi čina prerana smrt i javni gubitak, i to zbog golema raspona poslova koje je obavljao, zbog izvanrednih sposobnosti i mogućnosti kojima je bio obdaren. U tom je smislu mnogo toga rečeno na njegovu grobu i kasnije u raznim prigodama, tako reći o svakom spomenu njegova imena među onima koji su ga poznavali. Kao dugogodišnji njegov suradnik i prijatelj, želim u ovom prilogu svemu što je rečeno dodati osnovne životopisne podatke i neka sjećanja na njegov život i rad. Ivicu sam upoznao odmah po njegovu dolasku na zagrebački Filozofski fakultet ujesen 1955. Naši kolege s Klasičke filologije već su ga prvih dana zapazili, zbog naočite pojave, suverene inteligencije i krajnje raspoloživosti za svaku akciju ili kolegijalnu uslugu. Prilikom uzimanja nekih podataka slučajno sam opazio da su mu roditelji mr. pharm. Uroš i Valerija rođ. Rupčić, i da je rođen u Skopju. Kasnije sam doznao da je to bilo 20. prosinca 1936. i da mu je otac ondje osnovao i vodio apoteku socijalnog osiguranja. Ubrzo smo se sprijateljili, pa sam stao posjećivati njegovu obitelj. Našao sam u njoj ono čega u studentskoj menzi i domu nije moglo biti: prijazan doček i razgovor uz blagdanski kolač za ranih zimskih večeri. Na obiteljskim sam fotografijama vidio da je Ivica pohađao osnovnu školu u jeku rata, od 1942. nadalje, sjedeći s ostalom djecom pred tablom po kućnim dvorištima, pored ulaza u protuavionska skloništa. Njegov djed po majci bio je klasično obrazovan a otac mu je nakon farmacije studirao još i slavistiku. U kući je uvijek bilo svakakvih rječnika i razne filološke literature koja nije izmakla I vicino j radoznalosti. Otac Uroš se slaže da su te okolnosti mogle bitno utjecati na njegovu oprediobu za klasičnu gimnaziju i njegove kasnije filološke interese. Majka Valerija smatra da njegove filološke sklonosti imaju i ranije korijenje. Privatni učitelji iz engleskog i njemačkog jezika i nastavnici jezika u školi imali su nebrojeno prigoda da se oduševljavaju znanjem i brzim shvaćanjem svoga učenika. Njihove pohvale i priznanja svakako mogla su samo pojačati njegovo zanimanje za svjetske jezike. Zahvaljujući tim sposobnostima, postao je za vrijeme studija s lakoćom najefikasniji student svoje generacije. Svoje slobodno vrijeme posvećivao je, pored ostaloga, i radu u studentskoj organizaciji. Ma da sam nije koristio nijedan tradicionalni objekt studentskog standarda kao što su menze, domovi i odmarališta, nije žalio truda kad je i na tom području trebalo nešto uraditi. Kroz nekoliko ljetnih razdoblja uspješno je vodio studentska odmarališta u Zagrebu i u raznim mjestima na obali. 447
