ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)
Strana - 436
premda su mnogi diskutanti upravo iz tih zemalja naglašavali da i kod njih postoje velike zapreke uvođenju nove tehnike u arhivima, te misle da će u nerazvijenim zemljama možda prije doći do masovni je upotrebe elekronskih računara u arhivima. Kao glavni razlog, takvoj pojavi, tj. slobodnijem pristupu toj tehnici u nerazvijenim zemljama, navodi se da te zemlje nisu opterećene u tolikoj mjeri tradicionalnim, pomalo konzervativnim pristupom izradi informativnih pomagala i drugih načina upotrebe AOP u arhivima, kao što je većim dijelom slučaj u najrazvijenijim zemljama. Tamo se konzervativniji krugovi i dalje opiru uvođenju nove tehnike, negdje jednostavno iz neke inercije i navike rada s klasičnim pomagalima, i u izradi i u primjeni, dok se drugdje navode i ekonomski pokazatelji po kojima se vidi da je nova tehnika još uvijek i skupa i neracionalna, barem u nekim svojim zahvatima. Tako se često navodilo da u Engleskoj, gdje je u nekim arhivskim ustanovama već uvedena elektronska obrada podataka, još uvijek postoji u mnogim sredinama i arhivskim i sveučilišnim, određen otpor uvođenju elektronske tehnike u druge faze rada, dok bi oni koji neposredno rade u tim arhivima u posebnim odjelima na elektronskoj obradi podataka svakako proširili svoj djelogrug rada i na druge faze rada u arhivima. Poteškoće uvođenja AOP u arhivima postoje tako na obje strane. S jedne strane nerazvijene zemlje teško dolaze do složene elektronske tehnike i do najsuvremenijih takvih strojeva. Veliku im poteškoću čini i to što tehnika na tom području silno napreduje i neposredni noviteti poskupljuju uvođenje elektronske tehnike u arhive, koji ipak svugdie na svijetu raspolažu s određenim ograničenim sredstvima. Kod nerazvijenih postoji veća želja i živi interes za uvođenjem nove tehnike u arhive, ali su znatno manje njihove tehničke i financijske mogućnosti. Jednako im je teško i pitanje specijalno obrazovanog kadra koji bi rukovao tom elektronskom tehnikom. Zbog toga su veoma zainteresirani ne samo za održavanje kraćih općeinformativnih seminara, kursova i predavanja o uvođenju i radu s novom tehnikom u arhivima nego se još više zanimaju i za održavanje studija, duljeg i bolje organiziranog. Iskazali su interes za mogućnosti slanja svojih arhivista na potpuno doškolovanje kako bi se osposobili da u svojim arhivima i praktično rade s novom tehnikom. U razvijenim industrijskim zemljama radi se doduše o nešto drugačijoj problematici. Tako u njima nema toliko problema ni s pristupačnošću elektronske opreme (»hardware«), niti toliko oskudijevaju kadrom, iako i u jednom i u drugom pogledu nisu zadovoljni i teže k znatno većem udjelu elektronike u arhivima nego što im je to za sada bilo moguće. Osim toga, razvijene zemlje imaju već jako dobro organizirane sveučilišne i administrativne centre, s mnogo izvrsnog iskustva u radu s elektronskom opremom, a i u radu na mašinskoj pripremi podataka za elektronsku obradu, što je također povezano s posebnom opremom (»Software«). U diskusijama na seminaru mnogo se govorilo o racionalizaciji tih akcija, i problem racionalne organizacije i dobrih pripremnih radova bio je čak jedna od glavnih tema nekoliko predavanja, od kojih je jedno održao dugogodišnji stručnjak za primjenu elektronike u arhivima pri Public Record Officeu, Lionel Bell (koji je ujedno bio i glavni organizator samog seminara), dok je drugo takvo predavanje s mnoštvom veoma oštroumnih i kritičkih primjedbi na planove i projekte arhiva u tom pravcu održala E. D, Barraclough s Newcastle sveučilišta, koja je upravo i zadužena u tom izvrsno organiziranom sveučilišnom kompjuterskom centru za koordinaciju rada sa samim arhivima, odnosno s onim odjelima u tim arhivima u kojima se izrađuju glavni projekti za primjenu AOP. Ta dva predavanja, održana u završnim danima seminara, dala su i zaključnu analizu ekonomičnosti i u krajnjoj liniji stvarnih i realnih mogućnosti primjene AOP u arhivima, barem u Engleskoj, a svakako su ukazala i na perspektive za rad u arhivima u budućnosti, kako u samoj Engleskoj, tako i u svijetu uopće. Dok su se ostali predavači (iz SAD, Kanade, 436
