ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 432

»pro futuro«. Naime, Karlo II pristaje i hoće (consentimus et volumus) da njegov sin, ugarski kralj Karlo »ostavi banu Pavlu doživotno banat ili bansku vlast u hrvatskim i dalmatinskim stranama onako kako je sam banat držao i kako ga sada drži«

73

. Dakle, ovaj privilegij nije prava potvrda doživotnog banstva! Bila bi to u onom slučaju da je sačuvan tekst prave povlastice Karlova istoimena sina, a to nije. Po svemu se čini da Karlo Martel umire prije nego što je stigao izdati spomenutu povlasticu. Pa i u slučaju da je Karlov prvorođenac zaista izdao takav privilegij, on je priznavao Bribircima manje nego što su imali, jer u njemu nisu ni spomenuta Pavlova braća. Osim toga, Pavlu je priznata banska čast doživotno i on nije mogao biti siguran da će Anžu

vinci priznati banstvo i njegovim nasljednicima. Karlo Martel zaista umire ostavivši za sobom malu djecu tako da mjesto njih vladaju i dalje Karlo II i Marija. Veze se između Bribiraca i napuljskog dvora nakon 1295. g .doduše ne prekidaju, ali nije ponovljena ni darovnica o doživotnom banstvu iz 1295. g. Možda je Bribirci nisu hi zahtijevali. Jer nova potvrdnica Karla II iz 1298. g. izdana Pavlu i njegovoj braći samo je potvrda onoga što im je već prije dao Karlov sin Karlo Martel. Naime, Karlo II potvrđuje braći »gradove, utvrde, sela, zemlje i posjede u ugarskom kraljevstvu i Slavoniji te u dalmatinskim i hrvatskim stranama« koje su imali ili će imati ubuduće

74

. Stvarno bezznačajna potvrdnica koja u tom trenutku niti što daje niti oduzima Bribircima. Slična je sadržaja nova potvrdnica iz iduće godine

75 samo s tom razlikom da Pavao i braća dobivaju zemlje koje uživaju »in feudum nobile«! No, kako je Karlo II sve sigurniji u odanost Bribiraca, prvi put se u jednom anžuvinskom privilegiju pojavljuju uvjeti uz koje su braća dužna služiti Karlu Robertu. Bribirci su dužni vjerno služiti i dovesti, kad ustreba, brojnu vojsku u pomoć (cum copioso exercitu iuxta posse nobis assistere teneantur). Dakle, darovnica koja za prilike u Hrvatskoj ne znači ništa — jer što je to »plemeniti feud«? — a za nju su Bribirci ipak dužni služiti novome kralju ako zasjedne na ugarsko prijestolje. Tako su Bribirci najzad doznali da će i napuljski dvor zahtijevati od njih službu s »brojnom vojskom«, činjenica koja ih je bez sumnje odvratila od Anžuvinaca. Naime, Pavao se okreće od napuljskog dvora i prepušta svom bratu Jurju da i dalje pregovara s Anžuvincima. Zato se ne odaziva pozivu koji mu 1300. g. šalje Karlo II tražeći od njega da zajedno sa svojim bratom prati Karla Roberta od Manfredonia dalje

70

. No. unatoč takva ponašanja Pavao dobiva od napuljskog dvora godišnju penziju u visini od 100 zlatnih uncija (ili 1000 salma žita)

77

. 71 CD VII, str. 205—206. ». . . consentimus et uolimus, quod dictus rex Vngarie primogenitus noster eidem Paulo bano concedat in ulta sua banatum seu dominium banatus in Croatinis et Dalmatinis partibus existentem, secundum quod banatum ipsum tenuit et nunc tenet«. 74 CD VII, str. 313. ». . . civitates, castra, villas, terras et possessiones in regno Ungarie et Sclauonie ac partibus Dalmacie et Croacie constituta, que siue tenuerint ab hactenus, siue

. . . Karolus primogenitus noster Ungarie rex ipsis concesserit vel donarit

.. . confirmamus«. » CD VII, Str. 353. » CD VII, Str. 368. 77 CD VII, str. 14, 56. 420